Kultura

"Plavi leptir" odletio za Švedsku

Jedna od vrlo uspješnih promocija knjiga „Prah Plavog leptira“ i „Nestašni Plavi leptir“, autorice Belme Omeragić, u organizaciji Javne ustanove BKC „Alija Izetbegović“ Kalesija i Bošnjačke zajednice kulture – Općinskog društva Kalesija, održana je u biblioteci ove ustanove.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

    Promocija je realizovana u okviru projekta „IKRE 30 godina s knjigom“, a na njoj su, pored autorice, učestvovali Zejćir Hasić, urednik Belminih knjiga, i akademski glumac Nermin Hodžić, koji je govorio Belmine stihove. Program je moderirao Uzeir Bukvić, novinar i pisac za djecu.

      -Nakon nastupa na tuzlanskom Sajmu knjige ovo je bio šlag na tortu, kaže Belma Omeragić. Mališani i njihova učiteljica, koja je aktivno učestvovala u programu, kao i vrijedne djelatnice biblioteke, svojim trudom, pažnjom i toplinom doprinijeli su da ovaj susret, uistinu, bude poseban.

    U biblioteci je krenula priča o knjizi „Prah Plavog leptira“ i njenoj mladoj, nestašnoj sestrici – zbirci pjesama „Nestašni Plavi leptir“. Dogodilo se upravo ono zbog čega knjige za djecu i postoje – biblioteka je postala mali svijet mašte.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

    Zidovi, ukrašeni šarenim koricama knjiga, bili su savršena scenografija da Plavi leptir povede djevojčice i dječake u svijet mašte, ljubavi, prijateljstva, razumijevanja i empatije.

   -Dječije oči pratile su svaku riječ, kaže Belma. Razgovaralo se o strahu, prijateljstvu i o tome koliko znači imati nekoga kome možemo povjeriti svoju brigu.

    Svojom interpretacijom Belminih stihova akademski glumac Nermin Hodžić otvorio je vrata svijeta „Nestašnog Plavog leptira“. Pred djecom su oživjele izgubljene šnalice koje Plavi leptir, dok svi spavaju, tiho skuplja i vraća u njihove cipelice.

    Smijeh je bio najbolji dokaz da je „Nestašni Plavi leptir“ pronašao put do svojih malih slušalaca.

    Autoricu je posebno dirnula pažnja s kojom su djeca pratila svaku riječ.

    Za Belmu Omeragić knjiga nije samo završena priča ili zbirka stihova koja će biti predstavljena publici. Ona je, prije svega, poziv djetetu da otvori vrata vlastite mašte.

    Zato su promocije njenih knjiga često mnogo više od klasičnih književnih susreta. One prerastaju u male edukativne i kreativne radionice u kojima djeca slušaju, razgovaraju, postavljaju pitanja, zamišljaju, stvaraju i pokušavaju pronaći vlastite riječi.

    Upravo u tome Belma vidi jednu od najvažnijih uloga svog stvaralaštva – animirati djecu da čitaju, ali i ohrabriti ih da jednog dana sami počnu pisati.

   Plavi leptir tako postaje simbol jednog mogućeg početka. Možda će neko od dječaka ili djevojčica koji danas pažljivo slušaju Belmine stihove već sutra zapisati svoju prvu pjesmu. Možda će neko svoje osjećaje pretočiti u stih, priču ili crtež. A možda će se, godinama kasnije, upravo u nekoj biblioteci pojaviti kao novi autor.

   Belma vjeruje da je najvažnije djeci pokazati da je njihova mašta vrijedna, da njihove emocije imaju pravo na riječ i da svako dijete u sebi nosi neku priču koju vrijedi ispričati.

    Zato su radionice koje prati promocije njenih knjiga svojevrsni most između čitaoca i autora. Djeca nisu samo publika – ona postaju učesnici, sagovornici i mali stvaraoci.

    Posebno mjesto u Belminom radu zauzima susret s djecom s posebnim potrebama. Njen odnos prema toj djeci nije zasnovan samo na želji da im se približi književnost, već na dubokom uvjerenju da svako dijete ima pravo na pažnju, razumijevanje, stvaralaštvo i osjećaj pripadnosti.

    U radu s djecom koja svijet doživljavaju na drugačiji način, Belma nastoji pronaći put koji vodi do njihovih emocija i mogućnosti. Nekada je to riječ, nekada stih, nekada razgovor, igra ili jednostavno pažljivo slušanje.

    Za nju nema „malih“ dječijih priča. Svaki njihov odgovor, osmijeh, pogled, crtež ili pokušaj da nešto kažu može biti vrijedan trenutak stvaralaštva.

    Upravo zato njene edukativne radionice nastoje biti prostor u kojem se djeca ne osjećaju kao neko ko samo treba da sluša, nego kao ravnopravni učesnici jednog zajedničkog svijeta mašte.

    Plavi leptir u tom svijetu ne pravi razliku među djecom. On leti do svakog djeteta, otvara vrata mašte i poziva ga da vjeruje u sebe, u svoje mogućnosti i u ljepotu onoga što može stvoriti.

   Uzeir Bukvić, pisac za djecu i novinar koji živi u Norveškoj, podijelio je s djecom i djelić svog života na sjeveru, govoreći im o bibliotekama i o svom doživljaju one najljepše – biblioteke u Oslu.

    Bilo je tu pitanja, smijeha, stihova i razgovora. Bilo je i onih tihih trenutaka kada djeca samo slušaju, gledaju i upijaju. A upravo takvi trenuci ostanu najduže u srcu.

    Možda je upravo to i najveća vrijednost Belminog stvaralaštva – ono ne završava posljednjim stihom. Ono pokušava ostaviti trag i pokrenuti nešto novo u malom čitaocu.

   Jer cilj knjige za djecu nije samo da je dijete pročita. Cilj je da nakon pročitane stranice poželi postaviti pitanje, nešto nacrtati, nekome pomoći, nekoga zagrliti, osmisliti vlastitu priču ili zapisati svoj prvi stih.

    Belma Omeragić svojim knjigama i susretima s djecom upravo to nastoji postići: da Plavi leptir ne bude samo lik iz knjige, nego mali prijatelj koji djecu ohrabruje da sanjaju, stvaraju i vjeruju vlastitim riječima.

    Bio je to još jedan čarobni let Plavog leptira pred Belmin povratak u Švedsku. Novi susret sa bosanskohercegovačkom publikom Belma i njen Plavi leptir organizovat će u aprilu naredne godine, kada će na Sarajevskom sajmu knjige predstaviti svoje novo djelo.

   A potom slijedi novi let Plavog leptira širom Bosne i Hercegovine.

   Možda će se na nekom od tih susreta dogoditi ono najljepše – da među djecom koja danas slušaju Belmine stihove bude i neki budući pjesnik ili spisateljica, koji će jednog dana, baš kao i ona, krenuti svojim putem kroz svijet knjige.

   Putem Plavog leptira.

   Od biblioteke do biblioteke, od škole do škole, od jednog dječijeg osmijeha do drugog.

    Jer možda negdje među tom djecom već raste budući pjesnik ili spisateljica.

    Možda će baš neko od njih jednog dana otvoriti svoju prvu knjigu i napisati:

   „Sve je počelo kada je Plavi leptir sletio među nas.“

    A onda će taj leptir ponovo poletjeti.

   Jer neke priče nisu napisane da bi imale kraj.

    Neke priče su napisane da bi počele živjeti u drugima.