„Vječne hemikalije“ popularan je naziv za veliku grupu sintetičkih organskih jedinjenja koja se izuzetno teško razgrađuju, zbog čega dugo ostaju u životnoj sredini.
Naziv su dobile upravo zbog svoje izuzetne postojanosti.
Jednom kada dospiju u životnu sredinu, mogu se zadržavati veoma dugo i širiti kroz vodu i zemljište.
Zbog svog polarnog karaktera, odnosno neravnomjerno raspoređenog električnog naboja zbog kojeg dobro stupaju u interakciju s vodom, pokazuju veliku pokretljivost u vodenoj sredini.
Ispiranjem tla tako mogu dospjeti u podzemne vode i biti prenesene na veće udaljenosti od mjesta na kojem je došlo do zagađenja.
Koliko su “vječne hemikalije” opasne?
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se pojedine PFAS hemikalije mogu vremenom nakupljati u ljudskom organizmu. Istraživanja pokazuju da izloženost određenim PFAS jedinjenjima može biti povezana sa štetnim posljedicama po zdravlje, pri čemu rizik zavisi od vrste hemikalije, količine i trajanja izloženosti.
Prema američkoj Agenciji za zaštitu životne sredine (EPA), istraživanja su izloženost određenim nivoima pojedinih PFAS jedinjenja povezala sa povećanim rizikom od nekih vrsta raka, uključujući rak bubrega i testisa, smanjenom sposobnošću imunološkog sistema da se bori protiv infekcija, poremećajima hormona, povišenim holesterolom, kao i reproduktivnim i razvojnim problemima.
Ipak, nisu sve PFAS hemikalije jednako toksične, a naučnici još istražuju zdravstvene posljedice različitih nivoa i dužine izloženosti. Zbog toga samo prisustvo ovih jedinjenja ne znači automatski da postoji neposredna opasnost po zdravlje ljudi – za procjenu rizika potrebno je znati kojoj supstanci su ljudi izloženi, u kojoj koncentraciji i koliko dugo.
Šta je pronađeno u Gospiću?
Spektroskopska analiza uzoraka iz Gospića pokazala je da se u podzemlju nalazi više vrsta plastike.
Osim polistirena, odnosno stiropora, pronađeni su polietilen koji se koristi za proizvodnju vrećica i folija, polipropilen, PET, kao i PTFE, poznatiji kao teflon.
Analizirane su i čestice veličine svega pet mikrometara, koje nisu vidljive golim okom. Zbog njihove gustoće, približne gustoći vode, takve čestice se ne talože lako, već ih podzemne vode mogu nositi kroz pukotine u krškom terenu, prenosi Index.
U stručnom nalazu kao pripadajuće vodno tijelo ovog podzemnog bazena navedena je i rijeka Lika.
Ispitivanje je obavljeno na tri mjesta oko ilegalnog odlagališta – uzvodno, neposredno uz otpad i nizvodno. Prema rezultatima, voda koja prolazi ispod odlagališta sadržavala je čak 89 odsto ukupno pronađene plastike.
Da li je voda za piće ugrožena?
Nalaz, međutim, ne znači da je voda iz vodovoda u Gospiću trenutno zagađena ili zdravstveno neispravna.
Uzorci nisu uzimani iz gradskog vodovoda niti direktno sa izvorišta pitke vode, već iz istražnih bušotina na parcelama ilegalnog odlagališta.
Zbog toga su potrebna dodatna hidrogeološka ispitivanja kako bi se utvrdilo da li su zagađujuće čestice stigle do izvorišta iz kojih se stanovništvo snabdijeva vodom.
Službeno vještačenje provedeno je u okviru istrage ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću, a stručni izvještaj izradio je Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.