Uz zahtjev podnesen u januaru 2024. godine, Krstić je naknadno dodao pismo koje je napisao u junu iste godine, nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Prema dokumentu koji je objavio MMKS, Krstić je tražio da se javno objavi njegovo pismo u kojem je, između ostalog, preuzeo odgovornost za svoju ulogu u izvršenju genocida u Srebrenici.
‘Glasao bih za Rezoluciju o Srebrenici’
Na početku pisma, koje je objavljeno na zvaničnoj stranici MMKS-a, Krstić se referirao na Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici, ističući da bi, kada bi imao pravo glasa, i on glasao za nju.
“Znao sam da Glavni štab nema dovoljno snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe snaga Drinskog korpusa i znao sam da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika”, priznao je.
“Pomagao sam i podržao zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara između 10. i 13. jula 1995. godine, gdje sam učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena, djece i starijih iz Srebrenice, u čemu sam učestvovao znajući da su civili u Potočarima izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima”, dodao je.
“Ja to i ne očekujem niti imam pravo da to tražim i molim”, navodi Krstić, dodajući: “Volio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi koji danas žive na prostorima gdje je nekada bila zemlja koja se zvala Jugoslavija. Volio bih da ljudi koji će zajedno živjeti na tim prostorima, kada mene ne bude, ako do njih nekim čudom dođu moje riječi, zastanu i pomisle – nikad više. Nikad više rat, nikad više smrt zbog toga što je neko druge vjere, druge nacije ili drugačijeg uvjerenja, nikad više genocid.”
Tražio javnu objavu pisma
Dalje ističe da prihvata presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine, kojima je utvrđeno da su pripadnici tzv. Vojske RS-a, kojoj je pripadao, u julu 1995. u Srebrenici počinili genocid nad Bošnjacima.
“Znao sam da Glavni štab tzv. VRS-a nema dovoljno snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe snaga Drinskog korpusa i znao sam da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika”, priznao je.
“Pomagao sam i podržao zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara između 10. i 13. jula 1995. godine, gdje sam učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena, djece i starijih iz Srebrenice, u čemu sam učestvovao znajući da su civili u Potočarima izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima”, dodao je.
Pismo je uputio predsjednici MMKS-a, s molbom da mu “nakon 26 godina, četiri zemlje i sedam zatvora” odobri prijevremeni izlazak na slobodu.
“Međutim, kakva god odluka bude, molim da se ovo moje pismo javno objavi, da moje riječi čuje što više ljudi u zemlji iz koje sam, da možda moje riječi bar nekog podstaknu da razmisli o strašnom zločinu u kome sam učestvovao, o kazni koja je uslijedila, o dubokom, bolnom, ali zakašnjelom kajanju s kojim živim već decenijama”, naveo je.
Na kraju je izrazio želju da posjeti Potočare. “Ako doživim, ako jednog dana budem pušten, ako se sa tim saglasi predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim žrtvama i zamolim za oproštaj”, napisao je Krstić.
Osuđen na 35 godina
Radislav Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa tzv. VRS-a, uhapšen je 1998. u zajedničkoj akciji britanskih i američkih specijalaca u BiH. Godine 2001. postao je prvi čovjek kojeg je sud u Hagu osudio za ratni zločin.
Prvostepeno je osuđen za genocid počinjen u Srebrenici na 46 godina zatvora, ali mu je u drugom stepenu presuda promijenjena na pomaganje i podržavanje genocida, a kazna skraćena na 35 godina zatvora, piše Aljazeera.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.