Rezultati radionica pokazuju da se slabije učešće žena u radu mjesnih zajednica ne može jednostavno objasniti tvrdnjom da “žene nisu zainteresovane za politiku“. Naprotiv, žene iskazuju interes za probleme zajednice, ali sistem u kojem trebaju učestvovati, kako navode iz Udruženja “Glas žene“, često nije dovoljno otvoren, transparentan i pristupačan.
Jedan od prvih problema na koji su ukazale učesnice jeste nedostatak informacija o načinu funkcionisanja mjesnih zajednica. Gotovo sve žene na početku radionica nisu znale kako mjesna zajednica funkcioniše, ko bira Savjet mjesne zajednice, na koji način se biraju članovi i predsjednik ili predsjednica mjesne zajednice, kada se izbori održavaju i na koji način se žena može kandidovati.
U Udruženju „Glas žene“ smatraju da to nije samo pitanje nezainteresovanosti građanki, nego i pitanje transparentnosti lokalne demokratije.
Ako građanke nemaju osnovne informacije o procesu, teško je očekivati njihovo učešće. To nije samo pitanje „nezainteresovanosti žena“, nego i pitanje transparentnosti lokalne demokratije, ističu iz Udruženja.
Na slabije učešće žena utječe i percepcija mjesne zajednice kao prostora u kojem dominira politika. Između 90 i 94 posto učesnica govorilo je o snažnom utjecaju politike na rad mjesnih zajednica.
Žene koje nisu članice političkih stranaka zbog toga mjesnu zajednicu često ne doživljavaju kao prostor za građansko djelovanje, nego kao mjesto na kojem već postoje „neki drugi ljudi“ koji odlučuju.
– Kada se lokalno odlučivanje počne doživljavati kao produžetak stranačke politike, građanska participacija slabi, a žene koje nisu politički organizovane dodatno se povlače – navode iz “Glasa žene“.
Važnu prepreku predstavljaju i patrijarhalne norme koje žene obeshrabruju od javnog angažmana. U razgovorima su učesnice navodile komentare poput „Šta će selo reći?“ i „Digla se da hoda pored kuće i čovjeka“, ukazujući na društveni pritisak s kojim se suočavaju kada žele izaći iz tradicionalno očekivane uloge.
Takve poruke, prema zaključcima radionica, šalju jasnu društvenu poruku da žena koja se javno angažuje izlazi iz očekivane uloge, zbog čega političko i javno djelovanje za nju često nosi veću društvenu cijenu nego za muškarca.
Istovremeno, žene su prisutne u svakodnevnom životu svojih zajednica, ali njihov angažman često ne prerasta u pozicije na kojima se donose odluke. One kuhaju za manifestacije, čiste i uređuju prostor, organizuju događaje, brinu o zajednici i pomažu kada je potrebno nešto uraditi.
Problem nije uvijek odsustvo žena iz zajednice. Problem je odsustvo žena iz mjesta na kojima se odlučuje, jedna je od ključnih poruka radionica.
Na prepreke žene nailaze i kada žele formalno učestvovati u procesu kandidovanja. Kao jedan od primjera naveden je zahtjev da nezavisna kandidatkinja prikupi 40 potpisa podrške.
Iako taj broj na papiru možda ne izgleda velik, u maloj ruralnoj sredini prikupljanje potpisa uz podatke poput broja lične karte i/ili matičnog broja može predstavljati ozbiljnu prepreku. U sredinama u kojima se ljudi međusobno dobro poznaju, kandidatkinja vrlo brzo postaje javno „vidljiva“, što može dodatno utjecati na njenu odluku da se kandiduje.
U Udruženju „Glas žene“ zbog toga upozoravaju da proceduralni uslovi nisu nužno rodno neutralni samo zato što formalno jednako važe za žene i muškarce.
Dodatni problem predstavlja nedostatak informacija i otvorenih mjesta za kontakt s mjesnom zajednicom. Žene su ukazivale na slučajeve u kojima nema oglasnih ploča, nemaju informacije o radu mjesne zajednice, predsjednik ili predsjednica mjesne zajednice nisu dostupni u prostoru mjesne zajednice ili ne postoji jasan kanal putem kojeg mogu postaviti pitanje i pokrenuti određeni problem.
– Ženama nije dovoljno samo reći: ‘Budite aktivnije’. Moramo uklanjati prepreke zbog kojih nisu aktivne. Osnaživanje nije samo promjena u ženi. Osnaživanje mora pratiti promjena sistema koji treba da joj omogući da svoje znanje, iskustvo i energiju pretvori u stvarni utjecaj – poručuju iz Udruženja „Glas žene“.
Zaključak radionica je da pozivanje žena da učestvuju u demokratskim procesima nije dovoljno ukoliko im istovremeno nisu omogućeni uslovi za stvarno učešće.
To, prema zaključcima Udruženja „Glas žene“, podrazumijeva dostupne informacije, transparentan proces, dostupne institucije, jednake uslove kandidovanja, siguran prostor za javno djelovanje i podršku ženama koje žele preuzeti odgovornost.
Radionice su realizovane u okviru projekta “Izgradnja mira počinje lokalno – Glasovi žena su važni!“, uz podršku projekta “Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini“, koji se implementira uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF), u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Projekat se implementira pod vodstvom rezidentne koordinatorice UN-a u BiH, a zajednički ga provode UN Women, IOM i UNFPA, uz učešće partnera navedenih u projektu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.