Tokom Drugog svjetskog rata, stanovnici ovog kraja, poput većine stanovništva Bosanskog Petrovca, priključili su se Narodnooslobodilačkom pokretu, predvođenom partizanskim snagama, boreći se protiv fašističke okupacije i represije Nezavisne Države Hrvatske.
Mnogi životi su izgubljeni u tim borbama, a ideja o podizanju spomenika borcima Vođeničke čete nastala je još tokom 1950-ih. Prvi spomenik podignut je uz istočnu stranu sela, a činila ga je betonska konstrukcija s uklesanim kamenim pločama. Tokom 1970-ih, izgrađeno je složenije spomen-obilježje, koje i danas dominira pejzažom Vođenice.
Glavni spomenik iz 1970-ih je visoka, približno šest metara, apstraktna skulptura sastavljena od četiri samostojeća elementa u obliku peraja raspoređenih kvadratno. U središtu ovih elemenata nekada je postojao oltar, simbol unutrašnjeg svetišta posvećenog žrtvama. Granitne ploče s gravurama nosile su imena boraca i civila koji su poginuli tokom Narodnooslobodilačke borbe.
Iako nema pouzdanih podataka o autoru ovog spomenika, njegova arhitektonska kompleksnost i simbolika svjedoče o važnosti koju je nekada imao za lokalno stanovništvo.
Početkom 21. vijeka, spomenik je postao simbol nemara i zaborava. Granitne ploče su oštećene, a prostor oko spomenika zarastao i zapušten. Nekadašnje komemoracije su prestale, a spomenik je prepušten propadanju, bez ikakvih pokušaja obnove ili zaštite.
Spomenik u Vođenici nije samo fizički objekt, dio je kolektivnog sjećanja i identiteta ovog kraja te je nužno uložiti napore u njegovo očuvanje.