Bio je to početak nagovještaja da će Stari ipak stati na noge, a koju godinu kasnije prvi kamen tenelija koji je gradeći ga koristio čuveni mimar Hajrudin, ugrađen je u novi most. U julu 2004. Stari je zasjao starim sjajem, a prethodno je srušen granatiranjem HVO-a na današnji dan 1993.
Brojni Mostarci današnji datum smatraju najtužnijim danom za grad u njegovoj historiji.
Sead Đulić, predsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a koji je tada bio na dužnosti pomoćnika komandanta Četvrtog korpusa Armije RBiH, kaže da veće žalosti nije bilo.
“To je bila tragedija. Sjećam se, gađanje je trajalo danima. To je bilo kao da smo svi izginuli. Sjećanje je takvo i tog trenutka, ja mislim, da veće žalosti nije bilo. Mislim da se svaki Mostarac, koji je volio Mostar i Stari most, tog trenutka osjećao kao da je izgubio sve što je imao. Veće boli nije niko od nas doživio kao toga dana, iako smo bili pripremljeni jer gađanje mosta je trajalo danima i namjere su bile jasne”, govori za Bosnainfo Sead Đulić.
Prisjeća se Đulić i govori nam kako te urlike i slavlje rušitelja Starog nikad neće zaboraviti.
“Od svega onog što imam u pamćenju najviše me zaboljela, a i danas boli, radost rušitelja nakon rušenja mosta. To je ono što pamtim – te urlike, to slavlje zato što je srušen takav spomenik. Druga stvar, ono što je strašno je zapravo činjenica da dobar dio građana ove zemlje pa i ovoga grada nije naučio ništa iz rušenja mosta. I danas se ruše neki drugi mostovi, ruše se mostovi među ljudima tako da ta bol traje, jednostavno to sjećanje…”, priča nam Đulić te dodaje:
“I danas će godišnjicu rušenja obilježiti polovina grada, ne cijeli grad, jer neki i danas i sutra i prekosutra će slaviti rušenje.”
Uprkos njegovom rušenju, Mostarci su ipak vjerovali da će Stari most jednog dana opet postati centar svijeta. Tako je djelo turskog neimara Hajrudina uvršteno na listu zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a.
Iako je zabilježen ogroman napredak, u Mostaru još uvijek postoji neka nevidljiva linija podjele. No, da li je 30 godine poslije, most pomirio i povezao ljude u Mostaru?
“Rat još traje, samo što se ne puca. Ovdje rat traje drugi sredstvima. I dalje je Mostar u nekom poluokupiranom stanju, u stanju prividnog mira. Tako da onaj ko dođe ‘sa strane’ nema taj osjećaj. Međutim, dovoljno je proći centralnom ulicom u istočnom dijelu grada (Titovom)…. imate utisak da je rat juče stao, jer ona izgleda razrušeno a kad pređete taj famozni Bulevar imate utisak da u tom dijelu grada rata nikada i nije bilo. Dakle, dok se to sve ne izjednači i dok cjelokupne rane u gradu ne zacijele ovdje će biti nastavljena borba za prevlast i pravljenje od Mostara nešto što Mostar nikad nije bio, mišljenja je Đulić.
Simbolično, kao i svih minulih godina, uz zvuk sirene koja je u vremenu agresija na Bosnu i Hercegovinu predstavljala opasnost od granatiranja, bacanje cvijeća u rijeku Neretvu i skok bez aplauza, bit će obilježena 30. godišnjica rušenja Starog mosta.
Podsjetimo, za rušenje Starog mosta u Mostaru odgovorni su pripadnici HVO-a, a direktno odgovornim smatra se bivši general Slobodan Praljak koji je 2004. za Slobodnu Dalmaciju izjavio: “Stari most je bio vojni objekat, a vojni objekat u ratu, bez obzira na njegovu povijesnu i kulturološku vrijednost, može biti srušen.”
29. novembra 2017. godine nakon što mu je izrečena kazna od 20 godina zatvora, Slobodan Praljak je u sudnici popio otrov, a preminuo je nešto kasnije u bolnici Bronovo.