Retrovizor

23 godine od smrti Džeksona Curi: "Kvalitet pjevača uopšte nije bitan. Uspjeh se gleda kroz dubinu džepa"

Jedan od mladih pjevača koji je, svojevremeno, krupnim koracima grabio ka vrhovima estradnih top lista, zasigurno je bio, Lujrzim Curi, poznatiji po nadimku Džekson.

FOTO: ARHIV ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ARHIV ESET MURAČEVIĆ

Njegova karijera tragično je završila. Naime, 27. decembra 2001. godine poginuo je u saobraćajnoj nesreći. Vozač koji ga je udario na autobuskom stajalištu u Sarajevu dobio je uslovnu kaznu.

No, prerana smrt ovog dobročudnog i simpatičnog momka nije u zaborav gurnula pjesme koje je, kao autor stvarao, ili kao pjevač snimao. Slušaju se i danas.

Rođen je 1965. godine u Sarajevu. Malo je ko vjerovao da će sa sigurnog posla ugostitelja skrenuti u estradne vode i biti jedan od onih čije će se pjesme slušati, tražiti i i opsjedati vrhove top lista novokomponovane narodne muzike.

Prvi put je zapjevao u petnaestoj godini na školskim priredbama. Slijede potom takmičenja amatera pjevača, a prvu pjesmu snimio je 1988. godine i od tada niže samo uspjehe. Dobar glas, vlastiti stil i specifična interpretacija donijeli su Džeksonu punu afirmacijum ali i mnogga poznanstva tako da je bio rado slušan i viđenm gost na nastupima širom Bosne i Hercegovine, ali i van njenih granica.

Šest snimljena albuma, te više koktel-audio i video kaseta i CD-ova su ostali iza njega, a posebno su uspješne njegove obrade evergrina među kojima su “Čerge”, “Zelena rijeka” i druge.

U jednom od mojih posljednjih intervjua sa njim pitao sam ga otkuda mu umjetničko ime Džekson. Evo šta je tada rekao:

-Kao trinaestogodišnjak bio sam jedan od zapaženijih plesača u diskotekama. U to vrijeme Majkl Džekson je bio u trendu. Igrao sam slično njemu, a pošto i fizički ličimo jedan na drugog konotacije su bile neizbježne.

U tom razgovoru otvorio je svoju dušu te je, bez dlake na jeziku, govorio o tadašnjem stanju na estradi. Da li se od tada što šta značjano promijenilo prosudite sami.

Da li bi želio da se okušaš u nekom drugom fahu?

-Kada bih ponovo birao svoje životno opredjeljenje opet bih izabrao pjesmu, mada u ovom poslu uvijek ne cvjetaju ruže. Estrada je postala mjesto gdje razni mešetari najlakše ostvaruju svoje ciljeve. Korektnosti i poštenja nema. Kvalitet pjevača uopšte nije bitan. Uspjeh se gleda kroz dubinu džepa. Ako imaš novac otvaraju ti se sva vrata. U protivnom nigdje te nema. Počev od disko-kuća do autora, svi traže novac unaprijed. Ili sumnjaju u kvalitet svog stvaralaštva, ili u pomankanju zakonskih instrumenata zaštite autorskih i drugih prava žele da se unaprijed obezbjede. Uslovljavanja nekih autora da pjevam samo njihove pjesme nagnala su me da se i sam okušam kao autor. Tako sam većinu pjesama na svoje posljednje kasete uradio sam.

Na estradi je neophodno da čovjek bude sastavni dio ekipe, tima u kojem će svako odraditi svoj dio posla?

-Što je više saradnika i kvalitet projekta je bolji. Ne može jedan čovjek napraviti sam sve dobre pjesme. Kad se na nekom projektu sabere više različitih ukusa onda ispadne ukus sa aromom, te je uspjeh neminovan. U dosadašnjem radu najveću podršku sam imao od svoje porodice, prije svega svog brata Halima, zatim od saradnika Ibre Mangafića, kojeg izuzetno cijenim, te Safeta Sušića, Samira Šestana, Elvedina Krilića, Almira Hukelića, Halida Muslimovića i drugih.

U odnosima među kolegama na estradi ne cvjetaju uvijek ruže?

-Na estradi je puno zavisti, međusobne netrepeljivosti, situacija kad tuđi neuspjeh više raduje nego li vlastiti uspjeh. A na estradi su međuljudski odnosi ključni jer mo što ona narodna kaže; “Gvožđe se gvožđem oštri, a čovjek čovjekom”. Ne smatram sebe ništa većim od drtugih. Cijenim Božiji dar koji me je opredijelio da se bavim ovim poslom. Srećan sam što me publika voli i što svoju nadarenost mogu podijeliti sa njima. Publiku ne možeš prevariti. Ako te prihvati uspio si u protivnom džaba ulaganja u kadsete, reklamu…

Vaši budući planovi?

-Čim se završi jedan projekat kreće se u pripremu sa drugim. Istina, nemam potrebe da žurim. Moje vrijeme tek dolazi. Pjesme sa mojih prethodnih albuma i kaseta doživljavaju novi preporod. Publika kao da ih tek sada otkriva. Moja lična karta ostala je naslovna pjesma sa mog prvog projekta “Pjevala je pjesmu tuge”, pjesma koja i danas živi i ima svoje mjesto na top listama. Nju ću, u novoj obradi, snimiti i na narednoj kaseti, koja je u pripremi, samo u modernijem aranžmanu i sa dopunjenim tekstom. Pored nje na novoj kaseti će se naći još dosta dobrih pjesama koje već testiram na nastupima pred publikom. Većinu od njih napisao sam sam, a biće i pjesama od drugih autora. Potom kreće drugi, najvažniji posao. Zasnivanje vlastite porodice. Izbor životnog saputnika, ali o tome uskoro više detalja.

Prerana smrt prekinula je snove ovog boema.