Zvanični mandat svih stranih vojnih misija u BiH bio je osigurati mir i sigurnost.
Zaštitne snage Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) osnovane su 21. februara 1992. godine i pokrivale su cijelu bivšu Jugoslaviju, s izuzetkom Slovenije.
Oko 40.000 vojnika trebalo je “uspostaviti uvjete za rješenje krize”.
UNPROFOR je u Bosni i Hercegovini tokom rata kontrolirao sarajevski aerodrom, dostavu humanitarne pomoći, štitio konvoje i pratio zone zabrane letenja.
Mandat je uključivao i čuvanje tzv. zaštićenih zona, poput Srebrenice u kojoj je Vojska Republike Srpske u ljeto 1995. godine počinila genocid nad Bošnjacima.
Snage UNPROFOR-a činili su vojnici iz gotovo 40 zemalja svijeta, pored ostalih i iz Sjedinjenih Američkih Država i Rusije.
Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. godine kojim je zaustavljen rat u BiH, UN-ova misija je transformirana u Snage za provedbu mira (IFOR).
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je do sad svake godine jednoglasno produžavalo mandat EUFOR-u. Iz NATO-a su prethodnih godina saopćavali da, u slučaju da UN ne produži mandat EUFOR-u, “neće dozvoliti ‘sigurnosni vakuum'”, odnosno da će NATO preuzeti misiju europskih snaga u BiH.
EUFOR svake godine provodi “Brzi odgovor”, vježbu brze aktivaciju i integracije stotina vojnika rezervnih snaga iz matičnih država s redovnim trupama na terenu u BiH.
U Bosni i Hercegovini djeluje i NATO štab koji je smješten na istoj lokaciji u kasarni Butmir kraj Sarajeva. Njegova osnovna misija je reforma Oružanih snaga BiH kako bi se BiH integrirala u NATO.
BiH je službeno u Akcijskom planu za članstvo (MAP) koji je, pojednostavljeno, pripremna faza za punopravno članstvo. Vlasti BiH su se Zakonom o obrani obvezale da će raditi na članstvu u toj alijansi.