Ako roditelji nisu pokazivali kako preuzeti odgovornost, regulirati emocije ili poštivati tuđe granice, njihovi sinovi često odrastaju bez osnovnih alata za zdrave odnose. To ne znači da su loši ljudi, ali znači da će partneri često morati ulagati dodatni trud kako bi veza funkcionirala. U nastavku je 11 iritantnih navika muškaraca koje su odgojili nesposobni roditelji.
Krive sve osim sebe kad nešto pođe po zlu
Umjesto da priznaju pogrešku, ovi muškarci automatski traže nekog drugog koga bi okrivili: partnere, kolege, promet… Psiholozi to zovu eksternalizacija krivnje i česta je kod onih koji nisu imali sigurne privrženosti u djetinjstvu.
Traže pohvale za osnovne stvari
Napravili su doručak? Očekuju pljesak. Došli su na vrijeme? Vrijeme je za medalju. Ovakvo ponašanje često je rezultat roditelja koji su ili pretjerano hvalili svaku sitnicu ili nisu postavljali jasna očekivanja. U vezi to brzo postaje naporno, jer umjesto ravnopravnog odnosa, osjećate se kao da stalno odgajate dijete.
Bježe od konflikta
Kad dođe do problema, oni se povuku, šute ili glume da je sve u redu. Odrasli su u kućama gdje su se sukobi ili ignorirali ili eksplodirali, pa nikad nisu naučili kako mirno razgovarati o teškim temama. No izbjegavanje ne rješava ništa, samo stvara još veći jaz.
Očekuju da drugi upravljaju njihovim emocijama
Kad su tužni, netko ih treba razveseliti. Kad su ljuti, netko ih treba smiriti. Odrasli su bez emocionalnog vođenja, pa sad partneri nose sav teret. A kad stalno morate balansirati tuđe emocije, dok se bavite i vlastitima, to iscrpljuje.
Ne rade ništa što nije vidljivo
Odnesu smeće, ali samo ako ih zamolite. Sami neće primijetiti da je vrećica puna. Odrasli su bez jasnih podjela odgovornosti i nisu naučili dijeliti mentalni teret. Rezultat? Partneri postaju menadžeri svega.
Pretvaraju svaki ozbiljan razgovor u šalu
Humor je super, ali kad ga koriste za izbjegavanje ozbiljnih tema, to postaje problem. Odrasli u emocionalno kaotičnim obiteljima često su naučili da je smijeh najbrža obrana. No kad se sve pretvara u šalu, nestaje stvarna povezanost.
Očekuju da drugi uvijek “uskoče”
Ne planiraju, ne preuzimaju inicijativu, uvijek netko drugi mora rješavati stvari. Odrasli su s osjećajem da će netko drugi “počistiti za njima” i taj obrazac prenose i u vezu.
Paničare pri prvoj kritici
Ako su ih roditelji često kritizirali ili bili emocionalno nestabilni, čak i blaga povratna informacija doživljava se kao napad. Umjesto da slušaju, blokiraju se. Pa partneri biraju šutnju ili uljepšavanje, a ni jedno ne vodi naprijed.
Uvijek moraju pobijediti u raspravi
I kad su u krivu, ne odustaju. Neki su naučili da su samo tada sigurni ili vrijedni. U vezi to stvara borbu za moć umjesto zajedništva. I s vremenom, umjesto partnerstva, osjećate se kao da ste na debati.
Misle da je emocionalna dostupnost poseban bonus
Kad se jednom otvore, očekuju nagradu. Ali stvarna povezanost traži dosljednost. Partneri tako nose sav emocionalni teret, a zauzvrat dobiju povremeni tračak iskrenosti. Biti emocionalno prisutan nije ekstra, to je temelj.
Nisu empatični
Nije da im nije stalo, nego im ne padne na pamet pitati. Nisu naučili osluškivati, promatrati ili pokušati shvatiti kako se netko drugi osjeća. Empatija je vještina i mora se učiti. Bez nje, partneri se mogu osjećati usamljeno čak i kad nisu sami.
Zaključno, muškarci s ovim navikama nisu nužno loši. No ako ne rade na sebi, mogu biti teški za voljeti. Dobra vijest? Svi možemo učiti. Samo treba htjeti i slušati one koje volimo.