Rusi u pet mjeseci nisu uspjeli osvojiti grad koji je prije rata imao 70.000 stanovnika
Nakon više od pet mjeseci ofanzivnih operacija, s hiljadama mrtvih na obje strane, Rusi nisu uspjeli osvojiti grad koji je prije njihove agresije imao sedamdesetak hiljada stanovnika (Bahmut), već gradić koji je prije 24. februara brojio niti jedanaest hiljada (Soledar). Na bojištu dužine veće od 1300 kilometara ruske snage uspjele su osvojiti jednu malu tačku. I to, naravno, pokušavaju prikazati kao ogroman uspjeh.
Ovom brzinom ruske snage bi osvojile Donjeck za pet godina, ako i tada. I to pod uslovom da u međuvremenu Ukrajinci ne bi ofanzivom u nekoliko dana oslobodili recimo sjeverni Luhansk. Ili Melitopolj i tako rascijepili bojište na dva dijela.
Putin se uzdao da će evropska ovisnost o ruskom plinu i nafti ili dovesti do kolapsa evropskih ekonomija i posljedično cijelog političkog ustroja, ili barem do enormnog povećanja cijena plina i nafte.
Rusija je praktički ostala bez cijelog evropskog tržišta
U prvom slučaju Ukrajina bi se našla praktički sama u borbi protiv Rusije. U drugom slučaju Rusija bi zarađivala stotine milijardi eura isporučujući sve manje plina i nafte. Spletom različitih nepovezanih okolnosti cijene ugljikovodika na evropskom tržištu su pale ispod cijena u februaru prošle godine, a Rusija je praktički ostala bez evropskog tržišta.
Doduše, u kratkom i intenzivnom ratu cijenama skoro je potpuno istisnula saudijsku naftu s kineskog tržišta. Međutim, jedan od razloga za pad cijene nafte je i teška ekonomska situacija u Kini. Zbog toga tamošnja potražnja za naftom pada, a s tim i ruski prihodi.
Xi gubi strpljenje s Putinom
Jačanjem domaće ekonomske krize kineski politički vrh sve je manje sklon nastaviti podržavati Putina. Iako kineski vođa Xi Jinping i Putin dijele odbojnost prema demokraciji i težnju preuređenja svijeta po njihovim mjerilima, od ideologije se ne živi.
Kina živi od izvoza, a Evropska unija joj je najveći trgovinski partner. Produženje Putinove agresije na Ukrajinu u nedogled bez imalo naznaka da bi Rusija mogla pobijediti doveo je Peking u poziciju da mora birati – ideološko savezništvo s Moskvom ili ekonomska saradnja s Evropom.
Peking se boji da će Evropa početi slijediti Sjedinjene Države i sve se brže komercijalno udaljavati od Kine. Ne boje se samo gubitka tržišta već i pristupa naprednim i osjetljivim tehnologijama koje su do sada evropske kompanije bile spremne podijeliti s kineskim. Stoga ne čudi da Xi gubi strpljenje s Putinom i sve jače zahtijeva da se rat u Ukrajini okonča na bilo koji način.
Ostavši praktički bez evropskog tržišta i sa sve nižim cijenama nafte i plina prihodi Rusije dramatično padaju, a troškovi rata podjednako dramatično rastu. Jedan od glavnih razloga učestalih pobuna među mobiliziranim pričuvnicima u septembru prošle godine bila je neisplata obećanih plata. A one su za svakog mobiliziranog oko 30 hiljada rubalja (oko 460 eura). Međutim, mobilizirani nesretnici su još i jeftini.
Ubijeni i ranjeni su skuplji od mobiliziranih
Znatno su skuplji ranjeni i poginuli. Ukrajinci tvrde da su u manje od godinu dana uspjeli eliminirati više od 110 hiljada i teško raniti više od 337 hiljada ruskih vojnika. Svaka porodica palog ruskog vojnika ima pravo na najmanje 7.4 miliona rubalja odštete (oko 100 hiljada eura). Udovice i maloljetna djeca imaju pravo i na mjesečnu naknadu.
Svaki teško ranjeni Rus, uz troškove liječenja, ima pravo i na jednokratnu naknadu od 3 miliona rubalja (oko 40 hiljada eura) te doživotnu invalidninu. A Ukrajinci tvrde da svakog dana u Ukrajini pogine između 200 i 800 Rusa.
Enorman rast troškova Rusije
Uporedo rastu i troškovi vojne proizvodnje koja se muči da nadoknadi gubitke. A gubici su po ukrajinskim tvrdnjama ogromni – više od tri hiljade tenkova, više od 6150 borbenih oklopnih vozila i više od 2000 artiljerijskih oružja. Stoga ne čudi da je dio državnog proračuna namijenjen oružanim snagama tokom 2022. godine enormno povećan.
Početkom 2022., neposredno nakon početka agresije na Ukrajinu, proračun je povećan s početnog 3.51 biliona rubalja (oko 47 milijardi eura) na 3.85 biliona (oko 52 milijarde eura). Iako je potom Kremlj odlučio da su podaci o vojnim izdacima tajni, u septembru se saznalo za novo povećanje na čak 4.68 biliona (oko 63 milijarde eura).
Procjene zapadnih obavještajnih službi kažu da se povećanje na kraju zaustavilo na otprilike 5.6 biliona (oko 76 milijardi eura). Procjene su da vojni proračun za 2023. godinu premašuje 5 biliona uz tendenciju daljnjeg rasta.
Tome treba pridodati i ogromno povećanje izdvajanja za policiju i druge sigurnosne službe s početnih 2.82 biliona rubalja (oko 38 milijardi eura) na početku 2022. na 4.42 biliona (oko 60 milijardi eura) do kraja godine.
Iako itekako skloni samozavaravanju, Putin i njegov najbliži krug vlasti moraju biti svjesni da ruska ekonomija pritisnuta sankcijama ne može izdržati tolika naprezanja više od godinu, dvije. Rusija trenutno preživljava od enormnih zarada koje je ostvarivala početkom 2022. godine kad je na izvozu nafte i plina zarađivala više od milijardu dolara dnevno te je u prvih šest mjeseci zaradila 158 milijardi eura.
Već u avgustu 2022. mjesečna zarada pala je na manje od 10 milijardi eura. S obzirom na to da se trenutno bačva (barel) ruske nafte prodaje po samo 37 dolara i da nema previše zainteresiranih, očigledno je da ruski prihodi od nafte dramatično padaju.
Putin ima sve manje opcija
Enormno povećanje troškova rata uz konstantni pad prihoda od nafte i plina nisu jedini Putinovi problemi. Sve veći broj zapadnih država pokazuje da im je dosta njemačke obzirnosti prema Rusiji te da su spremne Ukrajini isporučiti ofanzivno oružje. Prije svega tenkove, ali i dalekometne projektile zemlja-zemlja i zrak-zemlja.
Putinov najveći problem je što će čvrsta politička, vojna i ekonomska pomoć Zapada Ukrajini potrajati zasigurno još najmanje dvije godine, do predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama. A Rusija nema dvije godine.
Pitanje je ima li godinu dana u okolnostima pada prihoda od izvoza ugljikovodika, gubljenja kineske podrške i sve veće političke izoliranosti koja će biti tim jača što će izgledi za rusku pobjedu biti manji.
U takvim okolnostima produženje rata u nedogled nije Putinova opcija. Posebno ne uz neprekidni dotok novog i sve boljeg oružja sa Zapada u Ukrajinu koje će povećati ukrajinske ofanzivne sposobnosti.
Pokazivanje volje za pregovorima uz istovremeni zahtjev da Ukrajinci moraju priznati legitimnost ruske okupacije Luhanska, Donjecka, Zaporižje, Hersona i Krima zapravo je poziv na ukrajinsku kapitulaciju i izrugivanje Zapadu.
Ruski izgledi za pobjedu u ratu su sve lošiji, uskoro će im jedina opcija biti pokušaj osvajanja Kijeva
Zbog svega toga ruski izgledi da dobije rat sve su lošiji, a opcije sve slabije. Uskoro će jedina izvediva opcija biti vraćanje na početak – pokušaj osvajanja Kijeva. Rusi su to pokušali na samom početku agresije s 30 hiljada vojnika i nisu uspjeli.
Ovog puta će morati angažirati znatno veće snage. Barem 200 hiljada Rusa i još 150 hiljada Bjelorusa. I sve to usmjeriti prema jednoj tački – trgu Maidan. Putinov problem je što ruska vojska bez nove mobilizacije nema tih 200 hiljada vojnika.
S obzirom na političku nestabilnost i činjenicu da se Lukašenko održava na vlasti pukom silom, pitanje je bi li bjeloruska vojska mobilizacijom uspjela prikupiti 150 hiljada pričuvnika.
Smjena Surovikina potvrđuje da se sprema nešto veliko i važno
Da se sprema nešto veliko potvrđuje i vijest kako je zapovjedništvo nad ruskim okupacijskim snagama preuzeo načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov. Dosadašnji zapovjednik general Sergej Surovikin bit će zamjenik Gerasimovu. To znači da će Gerasimov donositi ključne odluke, a Surovikin će ih morati provoditi. Krajnje je neobično da načelnik Glavnog stožera preuzme operativno vođenje borbenih operacija, osim u slučaju ako se zaista ne sprema nešto strateški veliko i važno.
Ukrajinski politički i vojni vrh svjesni su svega toga te znaju da će Rusija biti sve slabija, a ukrajinske oružane snage sve jače. Stoga iz Kijeva već sedmicama dolaze upozorenja na novu rusku mobilizaciju te mobilizaciju u Bjelorusiji.
Želi li ruski vojni vrh stotinama hiljada eventualno novih mobiliziranih pričuvnika omogućiti kakvu takvu obuku prije upućivanja na bojište, imaju jako malo vremena da pokrene mobilizacijski proces. Jer krajnji rok za novu veliku rusku ofanzivu ističe s krajem proljeća.
Krajnji rok Rusima je kraj proljeća
Zašto kraj proljeća? Prvo, zato što će se do tada u Ukrajinu početi vraćati deseci hiljada vojnika koji su upućeni na temeljnu i naprednu obuku u savezničke države. Drugo, zato što će s tim vojnicima početi dolaziti i sve naprednija oružja za koja su obučavani.
U protuzračnoj odbrani trebale bi doći nove pošiljke već isporučenih PZO raketnih sistema, ali i prve dvije pošiljke Patriota. Doći će i novi topnički sistemi, američki samovozni M-109A6 Paladin, njemački RCH 155 i švedski Archer.
Do proljeća doći će 50 Bradleyja i 40 Mardera. I zasigurno prvi tenkovi zapadne proizvodnje. Za sada se čini da će prvi biti britanski Challenger 2 iako bi Poljaci rado prvi poslali Leoparde 2. Iste tenkove nudi i Finska, a još u junu 2022. ponudila ih je i Španija (tu je ponudu stopirao Berlin). Potencijalnih donatora Leoparda ne manjka, kao i tvrda odlučnost njemačkih socijaldemokrata da to spriječe.
Ukrajincima neće manjkati novog oružja (iako bi oni htjeli još puno više) dok će se ruski gubici samo povećavati uz vrlo ograničene mogućnosti popune. I da ne naprave nijednu veliku ofenzivu, ukrajinska od Zapada obilno potpomognuta logistika izvojevat će pobjedu nad ruskom. Ako se prije toga ruska ekonomija ne uruši pod pritiskom ratnih troškova.
Ako želi dobiti rat, nakon što ga je zima potpuno iznevjerila, Putinu preostaje još jedino opcija jedne velike odlučujuće ofanzive – na Kijev, piše Index.hr