Ipak, Bosnaci i Hercegovci, barem oni ko ne mogu da “uhvate” signal HTV i RTS pratili su ova takmičenja putem BHRT-a, bez obzira da li redovno plaćaju pretplatu ili ne.
Na BHRT-u kolege su, realno, pružile koliko mogu. Za vrijeme EURO-a imali su i studijske emisije, svaka potpuno slična, “kao jaje jajetu”, sa komentatorima koji su EURO, kao i mi, u životu vidjeli samo na TV. No, to i nije važno toliko, možda je neko i čekao da Amar (Osim) nešto u svom stilu “pojasni”, svi smo jedva čekali da utakmice počnu.
Olimpijada je nešto drugo. Dok se u nogomet svi, kao, razumijemo, ovo je sasvim druga priča. Koliko nas/vas je na primjer, uživo gledalo gimnastiku, atletiku, pa i vaterpolo…malo, zanemarljiv broj. No, sudeći po tome kako su nam komentatori sa BHRT-a prenosili ono što se dešava u Parizu, zaslužuje da se pohvale.
Na licu mjesta
Prvo, niko od njih nije bio na licu mjesta. Stoga, bili su prinuđeni na internet i pripremanje za prijenose kao za polaganje ispita. I čini se da su “položili”. Izvještili su se u tom radu “iz studija u Sarajevu”, da se, kao Velid Spaho i Zoran Šuko, bolje snalaze tako, nego kad odu na polufinale ili finale Evropskog prvenstva. Barem po onome što nam kazuju. Na stadionima ih valjda atmosfera, navijači, malo ponesu, u studiju su sami sa monitorom, slušalicama…
“Sreća je” pa BiH nema nikakvog uspjeha u sportu, stoga naši komentatori nemaju priliku da urliču kada se postižu golovi ili, “ne daj Bože”, osvajaju medalje, kao što to rade komšije nam i susjedi sa istoka i zapada na svojim javnim servisima. Medalja nam, naravno, fali, ali komentatorskog tarzanskog izljeva strasti baš i ne…
Dodajmo i da bi se komentatori koji rade Premjer ligu BiH na nekim drugim TV kanalima u BiH mogli malo ugledati na svoje starije kolege Spahu, Kristića, Džankovića, Šuku, a pogotovo Vladislava Majera i Medinu Šehić i da sve bude pristojnije, kulturnije, a za gledaoce ugodnije…