I dok je velik dio dosadašnjih sankcija bio usmjeren na ekonomske tokove u Rusiju i iz nje velik dio trenutnih nastojanja odnosi se i na detaljnije ispitivanje tih tokova kako bi se spriječilo zaobilaženje sankcija – mnogo se toga može reći o načinu na koji se nameću sankcije ekonomskim ‘dionicama‘, te pogotovo o državnoj imovini Rusije u inozemstvu.
Proteklih nekoliko mjeseci ovo je, zajedno sa svojim kolegicama Claire Jones i Darijom Mosolovom, pratio novinar Financial Timesa Martin Sandbu. U nizu članaka iznijeli su što su doznali.
Prije analize onoga što su sankcije učinile ruskim rezervama i što dalje napraviti, treba bolje razumjeti što je tačno učinjeno, a što nije, kažu.
‘Kad je ovo pitanje prvi put razmatrano, naivno sam pretpostavio da će koalicija za sankcije sastaviti ‘glavni popis‘ svih rezervi ruske središnje banke – često čujemo da je blokirano više od 300 milijardi dolara. Pitao sam se zašto to nije objavljeno. Ispostavilo se da takav glavni popis ne postoji. Do danas, EU ne zna tačnu količinu, lokaciju i oblik imovine koju ruska središnja banka drži na mjestima u nadležnosti bloka‘, kaže Sandbu.
Razgovarao je s ljudima koji nisu mogli vjerovati da ovih informacija nema, pa je bilo očito da Sandbu i ekipa nisu jedini koji su pretpostavljali da se ta imovina pomno prati. Štoviše, nekoliko ljudi koji su u poziciji da to procijene, uvjeravali su da oni koji donose odluke to ‘moraju znati‘. Ali predsjednica Evropske komisije sada je i javno priznala ono na šta su ukazivali Sandbuovi razgovori iz pozadine i procurjeli dokumenti Komisije.
Pod vodstvom Švedske, EU je upravo uspostavila radnu grupu kako bi ispitala šta se može učiniti s ruskim rezervama, a predsjedavajući grupe, Anders Ahnlid, rekao je da je lociranje imovine ‘jako važan zadatak‘. To ujedno znači da ni nakon godinu dana od uvođenja sankcija to još nije napravljeno.
Još uvijek nisu ažurirali brojke
Odakle onda dolazi ta cifra od ‘više od 300 milijardi dolara‘? Iz same Rusije. Posljednje javno izvješće središnje banke Rusije (CBR) o upravljanju zlatom i devizama iz januara 2022., raščlanjuje ruske međunarodne zalihe prema vrsti imovine, valuti, jurisdikciji i ocjeni rizika. S obzirom na jurisdikcije, između 55 i 66 posto rezervi držano je u zemljama koje će im uskoro blokirati pristup.
Od početka rata, središnja banka nije ažurirala ove brojke, ali i dalje svake sedmice objavljuje svoje ukupne rezerve. Kada je Rusija napala Ukrajinu, rezerve su iznosile 629 milijardi dolara. S obzirom na posljednju poznatu geografsku distribuciju ukupnog iznosa, dolazi se do okvirnog raspona od 345 do 415 milijardi dolara u depozitima i vrijednosnim papirima koje ruska središnja banka posjeduje, ali ih ne može koristiti (stvarni broj mogao bi se ponešto razlikovati zbog tečaja, ali ne mnogo).
Misterija je zašto su se vlade koje su sankcije nametnule, tako dugo oslanjale na brojke Rusije, umjesto na svoje vlastite. Jer oni, naravno, mogu doći i do informacija iz svojih izvora. Po definiciji, nacionalne središnje banke znaju koliko drugi imaju depozita kod njih.
Njihove vlade mogu od njih zatražiti da prijave iznose (javno ili ne). Isto mogu tražiti i od onih koji čuvaju vrijednosne papire o javnom dugu, a koji čine najveći dio deviznih rezervi CBR-a. Nema sumnje da to rade mnoge vlade.
No jasno je da oni to ne čine javno – Sandbu je poslao upit mnogim središnjim bankama i ostao kratkih rukava – i ne postoji sistemska razmjena tih informacija između vlada koje su nametnule sankcije. Da nije tako, EU bi znala tačnu količinu ruskih rezervi koje je blokirala. Jedina vlada koja objavljuje iznos imovine CBR-a u svojoj zemlji je Francuska. Prošle je godine njezin ministar financija rekao da su blokirane 22 milijarde eura. Drugi tu informaciju nisu podijelili.
Zašto taj podatak nemamo? Odgovor se tiče jedne malo poznate činjenice. Imovina ruske središnje banke tehnički nije zamrznuta. Političari se mogu krivo izraziti – sama Ursula von der Leyen upotrijebila je izraz ‘zamrznuta‘, ali Banka Rusije ne nalazi se na popisu sankcija EU-a, pa ne potpada pod uredbu o zamrzavanju imovine.
Stručnjaci za sankcije pomno paze da sankcije koje utiču na Banku Rusije opišu kao ‘imobilizaciju‘ ili blokiranje (ali ne i zamrzavanje) rezervi. U EU se to provodi putem zabrane sudjelovanja rezidentima EU u bilo kakvim transakcijama ‘povezanim s upravljanjem rezervama kao i imovinom Središnje banke Rusije‘. Međutim, ta zabrana postoji u drugoj uredbi EU-a. A propisi o izvješćivanju javnosti u te dvije uredbe prilično su različiti – a u slučaju sankcija središnje banke preslabi. Dokazuje to i činjenica da su one znatno pooštrene u desetom paketu sankcija EU-a, dogovorenom prije nekoliko dana.
Ko će sastaviti potpuni popis imovine?
Kako su objasnili, razlog zašto se ruske službene rezerve ne mogu tretirati kao normalna zamrznuta imovina, ima veze sa stepenom suverenog imuniteta dodijeljenog međunarodnim pravom. Ali to ne opravdava labave zahtjeve za izvješćivanjem koji su trebali biti stroži od samog početka.
Sandbu je također pitao Toma Ruysa, profesora međunarodnog prava na Univerzitetu Ghent, sprečavaju li načela imuniteta javno objavljivanje fondova Ruske Banke. Rekao je da pojedinci pod sankcijama, poput oligarha, mogu imati pravo na privatnost, ali da ‘ne vidi koja bi obaveza međunarodnog prava spriječila otkrivanje iznosa koje drži Ruska Banka‘.
A to otvara pitanje je li to uopće problem? Je li doista toliko važno znati detalje o rezervama, sve dok ih Rusija ne može dirati?
To je pitanje doista jako bitno. Djelomično zato što se intenzivira rasprava o tome treba li zaplijeniti rezerve ili ih na neki drugi način mobilizirati za financiranje obnove Ukrajine – zbog čega je stvorena radna grupa na čelu s Ahnlidom.
Razlog je dijelom i to što je transparentnost dobar način da se smanje pogreške i nepodudarnosti. Što se tiče primjera Francuske, ako je vjerovati Ruskoj Banci, ona u Francuskoj ima rezerve u vrijednosti od oko 70 milijardi eura. Čak i uzimajući u obzir fluktuacije tečaja, to je veliki jaz u odnosu na 22 milijarde eura koliko je objavio Pariz. Možda je francuski iznos samo novac koji se drži kod Banque de France – Banka Rusije kaže da u prosjeku oko dvije trećine svojih deviznih sredstava pretvara u vrijednosne papire, a ne u depozite u središnjoj banci. No, zar to ne bi bilo dobro znati?
Jedan stručnjak je u vezi sankcija rezervi, kazao: ‘Smatram da su to možda najčvršće sankcije jer ih je teško zaobići: nisam čuo ništa što bi sugeriralo da Vladimir Putin može ponovno dobiti pristup tom novcu.‘
No Sandbua brine kako bismo to uopće znali? Ako ne znamo kojim rezervama smo blokirali pristup, teško je znati jesu li blokade zaobiđene. Da bi se to osiguralo, potrebno je sastaviti potpuni popis imovine Ruske Banke u zemljama u kojima su sankcije uvedene, te povremeno provjeravati je li sve još uvijek tamo. Javno objavljivanje tih podataka povećalo bi pažnju javnosti.
KGB-ova praksa
Iako nema naznaka da je došlo do zaobilaženja sankcija, postoje naznake da bi se to moglo dogoditi. Jedan upravitelj rezervi sugerirao je da čak i ako Rusija nema pristup rezervama, teoretski bi ih mogla koristiti kao kolateral za likvidnost kod prijateljskih središnjih banaka u zemljama koje nisu uvele sankcije (valja naglasiti da nema naznaka da se to stvarno dogodilo). To bi, naravno, bilo riskantno, jer bi prijateljska središnja banka mogla imati problema s oduzimanjem kolaterala u slučaju neispunjavanja obveza, pa bi stoga sigurno tražila premijsku stopu zaduživanja.
No je li, s obzirom na trenutnu pravnu situaciju u kojoj rezerve nisu potpuno zamrznute, nezamislivo da se zabrane transakcija EU-a ‘ne primjenjuju izvan teritorija bloka‘, te da će Rusiji jednog dana biti vraćen pristup?
Još jedna mogućnost je da KGB-ova tradicija držanja imovine u inozemstvu u ime “prijateljskih kompanija” nije prestala s raspadom Sovjetskog Saveza. Po svemu sudeći, moderna Ruska Banka odavno je potpuno profesionalna i oni s kojima je Sandbu razgovarao nikada nisu čuli ni za kakvu mogućnost da se neke rezerve skrivaju na ovaj način. Ali najbolji način da budemo sigurni bio bi usporediti objavljene brojke Ruske Banke s vlastitim podacima zemalja koje uvode sankcije.
Možda je, s praktične strane, sve ovo nevažno. Strah od SAD-a, koji je spreman nametnuti i sekundarne sankcije, može biti dovoljan da se zastraše svi koji bi sankcije pokušali zaobići. I kao što je rekao međunarodni guru bilance, Brad Setser, Rusija ne treba mobilizirati svoje blokirane rezerve: nagomilala je jako puno neodobrenog novca kojeg može koristiti umjesto toga. Za sada se čini da se zemlje koje su izrekle sankcije ne brinu baš previše o detaljnom lociranju i izvještavanju o ruskoj imovini. A nezainteresiranost da se te informacije javno objave, još je i gora, prenosi Jutarnji