Pošli smo za mirisom sarajevskih somuna i nabasali na pekaru Nafaka u sarajevskom naselju Otoka. Ovo tradicionalno pecivo, bez kojeg se iftarska trpeza teško može zamisliti, u pomenutoj pekari prave ne samo u vrijeme ramazana nego i tokom cijele godine.
Ipak, u mubarek dane somuni posebno mirišu i imaju neku specijalnu draž. Uoči 27. noći ramazana razgovaramo s Elvisom Trtićem, vlasnikom pekare Nafaka, i konstatujemo da su jedini u ovom dijelu grada koji prave tradicionalne sarajevske/ramazanske somune.
“Da, mi smo jedini u ovom dijelu grada koji prave tradicionalne sarajevske somune. Tačnije, od Čaršije do Ilidže u ravnom dijelu grada mi smo jedini. Ima nekoliko pekara u Novom Sarajevu i Novom Gradu, ali su prilično dislocirane.”
A šta ih je potaknulo na to da se bave ovim starim zanatom, Trtić objašnjava:
“Jedna od vodilja da pokrenemo ovaj posao je bila upravo ta činjenica da donesemo miris ramazana haustorčadi”.
Pitamo ga da li imaju neki tajni sastojak.
Puno ljubavi
“Tajni sastojak za pravi somun ne postoji, vrlo je transparentna receptura, a to je najveća moguća jednostavnost, bez ikakvih vještačkih pomagala. Samo su četiri sastojka – brašno, voda, so i germa i samo četiri preduslova – zidana peć na drva, starinski mjesač za tijesto, dobri majstori i puno ljubavi za ovo što se radi.”
Uz ramazan više nego ikad mislimo i na one koji nemaju, koji ne mogu sebi priuštiti obrok. Neki doniraju obroke putem udruženja, restorana i sl. Nedavno je i malezijska ambasada u BiH organizovala besplatan iftar za postače, ali i za one koji ne poste.
Ne samo u ove mubarek dane nego i tokom cijele godine u Nafaki doniraju besplatne somune onima koji su u potrebi, a i svako ko dođe da kupi somun, ili neki drugi proizvod, može donirati somun “viška”.
“Tačno tako. Mi smo prve godine našeg rada, tačnije na prvi ramazan kad smo otvorili postavili jednu korpu i stavljali somune za one koji nisu bili u mogućnosti da ih kupe. Bilo je i drugih oblika davanja, naravno, ali ovaj su u kratkom roku prihvatili i naši kupci. Počeli su da uplaćuju somune za sugrađane u potrebi i ta korpa od tog trenutka više nikad nije prazna, jer smo jednostavno nastavili davati besplatne somune svakom ko se pojavi, a nije u mogućnosti kupiti.Već u drugom ramazanu su uplate tih somuna od naših kupaca bivale veće, tako da smo dobar dio tih somuna prosljeđivali raznim dobrotvornim organizacijama, narodnim kuhinjama, raznim ustanovama.
Saradnja s Pomozi.ba
Ove godine smo primijetili da su kupci najviše uplaćivali za te somune koji se dijele. Moramo istaći da u pogledu dijeljenja somuna, tj. da to nije na našem prodajnom mjestu, najtransparentniju i najdugovječniju saradnju imamo sa organizacijom Pomozi.ba.Ima kupaca koji uplaćuju i po nekoliko stotina somuna”, navodi Trtić.
Zanimalo nas je kolika je potražnja za somunima u ramazanu.
“Somuni su kod nas dio tradicije na ramazanskoj sofri, tako da se potražnja u ramazanu poveća bar 10 puta u odnosu na normalnu potrošnju. Mi tokom čitave godine imamo saradnju sa većinom velikih trgovačkih lanaca u Sarajevu, tj. njihovim većim marketima i naši se somuni mogu kupovati tokom čitave godine. Ta činjenica je zbog toga što su kupci prepoznali naš trud za očuvanjem tradicije, naravno i kvalitet, i hoće priliku da u svom komšiluku mogu kupiti somun i za druge prilike, a najčešće za roštilj i slično.Inače nam je rad sa nizom poznatih ćevabdžinica, aščinica i restorana kičma posla tokom ostalih 11 mjeseci u godini.”
A koliko ih dnevno proizvedu?
“Inače, za ramazan, pogotovo prvih dana, napravimo i 5.000 somuna, mada se kasnije malo smanji intenzitet. Problem je u biti što je potražnja puno veća od naših kapaciteta i iskreno mi nismo u stanju napraviti onoliko somuna koliko se traži za ramazan, pogotovo prvih nekoliko dana.
Vremena se mijenjaju, stari zanati polako odumiru, kakva budućnost čeka somune, hoćemo li ih i dalje jesti i samo pamtiti po mirisu, pitamo Trtića.
“Radne snage je sve manje za ovaj težak posao, tako da, nažalost, nije svijetla budućnost za ovaj zanat. Ne moram valjda ni spominjati da nikad niko ni marku nije dao za neki poticaj za očuvanje ovih tradicionalnih zanata, nikad nikakvu olakšicu, ništa. Ponavljam, nažalost, za desetak godina rijetkost će biti kupiti pravi somun”, napominje Trtić.
A mi se nadamo da će nadležni konačno početi raditi svoj dobro plaćeni posao i spasiti dobre stare zanate dok još nije kasno, a sat otkucava…