Kolumne

Vratite nam Džemu konduktera!

Kad u prepunom autobusu čujete pjesmu "Ko te ima, taj te nema" provjerite gdje vam je novčanik - ovu mudroliju prvi put sam čula od Džeme konduktera.

FOTO: FACEBOOK
FOTO: FACEBOOK

Ako ste imali priliku prije da se vozite na relaciji Sarajevo-Kakanj i to Centrotransovim autobusom, onda znate ko je Džemo, jednostavno morali ste upoznati konduktera Džemu!

Neobičan čovjek, uvijek nasmijan i spreman za šalu i nikad mi nije bilo jasno kako je uvijek vedar i raspoložen.

Od ranih jutarnjih sati pjeva, pita raju u autobusu da li znaju koja je pjesma na radiju, tjera vozača da pojača muziku.

Pita studente šta studiraju, kad je kome koji ispit, priča o politici, cijenama, utakmici ali i poslu i to sve nekako umjereno i zanimljivo, a za divno čudo niko se ne naljuti.

Ako je neko zamišljen i djeluje tužno kaže mu da nema razloga, neće mu biti lakše s takvim stavom.„Vidim mlad si, pa šta ako si ustao rano, prije će ti se dan završit, ma ja bolan. Zapjevaj, nije sramota, al ne možeš jel de, staviš ti te slušalice u uši i ti već u reklami. Zapjevat ćeš ti meni kolko je sad“, a momak se već smije, a i pola autobusa, onda vozač mora naći pjesmu, nema da ne može, inače Džemo dođe da namjesti radio stanicu.

I tako jedno jutro, sevdalinke na radiju, a Džemo glasniji od radija, pjeva: „Haj ja zagrizoh šareniku jabuku“, pa traži da raja nastavi pjevati sa njim, neki znaju, neki ne znaju, pa on ponavlja jedan refren dok svi ne počnu horski pjevati i smijati se, pa krene i aplauz, samo vozač koluta očima.

Ne znam da li ima još neko poput Džeme, a da ima sposobnost nasmijati cijeli autobus u 7 ujutro. Zbog njega je šofer morao stati na svaku stanicu da Džemo pita: „Treba li kome prevoz, vozimo danas jeftino, iskoristite priliku, akcija i kod nas, neće vam taksi stati ‘vako i još vam otvoriti vrata s osmijehom ko mi“.

Imala sam priliku da se vozim ovim busem jedan period, svako jutro, jer je bio tačan i mogla sam računati da mi neće otići čak i ako ja kasnim, Džemo je bio tu da zadrži vozača, pa me onda naruži: „Što opet kasniš, ne valja ti to, zato ću ti naplatit kartu, da si na vrijeme došla možda ne bi morala platiti, ‘vako moraš”, onda se nasmije, pa kaže: “Jel’ i tebi visok datum ko meni, nije bila plata jel, ma haj pravit ću se da sam ti naplatio, pa ti popij kafu i reci Centro me časti” i produži Džemo u drugi dio autobusa.

Pa se svi počnemo smijati. Ali uradi to mangupski, ne osjeća se niko postiđeno, nego počnemo pričati, pa i pozdravljati se međusobno iako se ne znamo.

Pa se onda naravno vrati i kaže: „Ti ono ne plati kartu jel, misliš ja zaboravio, ee nema više merhameta ni kod mene, valja i meni platu zaradit, al taj dan nije danas, moj sine, dugo do prvog znaš li, samo onaj ko kiriju plaća zna kako je “.

Znao je Džemo podsjetiti: „Vidi njih dvije stale isto ko juče, pa dobro jutro dame, volite se vi s Centrom voziti, tako i treba, dođite nam i sutra, al sjednite brate dragi, nemoj da bude platila da stojim, ih Boga ti, ko da ja ne znam kako vi pričate“ , pa vozač naglo zakoči, a Džemo dobaci: „Majstore pa ne voziš krompir, idu ljudi na poso’, nemoj da se ko izgužva ovdje, poranili ljudi pa se sredili, polahko“ i naravno svi se smiju, pa neko i dobaci „Živio Džemo, tako je, reci mu vala“.

Džemo je bio više od konduktera, učinio je tako mnogo, a da možda i ne zna. Centrotrans bi ga trebao nagraditi.

Nasmijao je mnoge, popravio dan svojom jednostavnošću i nekim savjetom koji je dao tek tako, a zapravo je baš to trebalo da kaže da se neko osjeća bolje u tom trenutku.

I toliko je anegdota vezano za tog čovjeka, da svi koji su imali priliku da upoznaju Džemu imaju šta da ispričaju i napisala bi se jedna sjajna knjiga anegdota.

Džemo više nije kondukter na relaciji Sarajevo-Kakanj, navodno je dobio promjenu radnog mjesta i to je tako tužno.

Možda se Džemo umorio od naroda, ne znam, al znam samo da vožnja više nije zanimljiva.

I zato, molim vas vratite nam Džemu!

Prihvati notifikacije