„Koliko znamo, niko nikada nije demonstrirao bežični prenos energije u svemiru, čak ni sa skupim krutim strukturama. Mi to radimo s fleksibilnim laganim strukturama i s našim vlastitim integrisanim krugovima. Ovo je prvi put“, rekao je Ali Hajimiri, profesor elektrotehnike i medicinskog inženjerstva i direktor Caltech-ova projekta svemirske solarne energije (SSPP), u saopštenju za javnost.
Eksperiment poznat kao „Eksperiment niske orbite s mikrotalasnim nizom za prenos energije“ (ili skraćeno MAPLE) — jedan je od tri istraživačka projekta koji se provode na SSPP-u, prenosi It mixer.
Caltech kaže da su u njega bila uključena dva odvojena niza prijemnika i lagani mikrotalasni odašiljači s prilagođenim čipovima.
Prenosna postavka je dizajnirana da minimizira količinu goriva potrebnog za slanje u svemir. Pored toga morala je biti dovoljno fleksibilna da se odašiljači mogu sklopiti na raketu.
Eksperimentalni sistem SSPD od 50 kilograma u svemir je dopremila letjelica Momentus Vigoride lansirana na SpaceX-ovoj raketi u misiji Transporter-6. Cijeli set od tri prototipa unutar SSPD-a osmislio je, dizajnirao, izradio i testirao tim od oko 35 postdoktoranda, diplomiranih studenata i dodiplomskih studenata u laboratorijima na Caltech-u.
Svemirska solarna energija dugo je bila nešto poput svetog grala u naučnoj zajednici.
Iako skupa u svom trenutnom obliku, tehnologija obećava potencijalno neograničene obnovljive energije, sa solarnim panelima u svemiru koji mogu da skupljaju sunčevu svjetlost bez obzira na doba dana i da je šalju prema potrebi na bilo koje mjesto na Zemlji u obliku mikrotalasa.