U priopćenju Ureda za odnose s javnošću Rijaseta IZ-e u BiH, odaslanom 24. jula, između ostaloga, ističe se zabrinutost zbog pretpostavljenih promjena Izbornoga zakona te što bi „nametnuta rješenja mogla biti u suprotnosti sa evropskim vrijednostima i normama koje vrijede u drugim evropskim državama“.
Zato apeliraju „na visokog predstavnika i one koji su popustili pod pritiscima ucjenjivačkih politika iz susjedstva i blokada koje provode isti oni kojima se sada daju još veće ovlasti da sa istim blokadama i politikama podjela i segregacije nastave, da razmisle o dalekosežnim posljedicama svojih odluka“.
Vajdner zamjera Islamskoj zajednici na korištenju rječnika u kojemu se niti jednom riječju ne potiče niti poziva na ono što bi svakoj vjerskoj zajednici trebalo biti primarno, a to je izgradnja mira i suživota na temelju vjerskih postulate, te smatra da se autori priopćenja nisu vodili vjerskim nego političkim postulatima.
“Da su oni na tragu jedne politike nedvojbeno se vidi kada već na početku priopćenja ističu da su pretpostavljane promjene „u suprotnosti sa evropskim vrijednostima i normama koje vrijede u drugim evropskim državama.”
Urednik katoličkog tjednika piše kako bi valjalo zapitati: u kojim to i kakvim europskim državama? I može li se Bosna i Hercegovina u političkom smislu uspoređivati s Njemačkom, Italijom, Francuskom, Španjolskom…? Pa i Hrvatskom? U svim tim pojedinačno zemljama živi „jedan narod i ostali“: Nijemci i ostali, Talijani i ostali, Francuzi i ostali, Španjolci i ostali… Hrvati i ostali.
Odatle drugo pitanje: Smatra li Islamska zajednica u BiH da je Bosna i Hercegovina država „Bošnjaka i ostalih“?
Prema pročitanomu u priopćenju, sve upućuje na potvrdan odgovor, piše Vajdner pa podsjeća kako je bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić svojedobno navodno rekao glavnom rabinu njujorške sinagoge Arturu Schneieru: „Hrvati imaju Hrvatsku, Srbi Srbiju, a što nama ne date jednu državu – BiH?“
I tu je zapravo ključ cjelokupnoga problema, a priče o građanskom uređenju ove zemlje su za politički naivne i povijesno neupućene, zaključuje Vajdner, uz konstaticiju da “složene zemlje kakva je nedvojbeno BiH, traže složena politička rješenja. Njih je moguće naći u europskim državama koje su prema svojoj strukturi stanovništva i povijesnim okolnostima, slične ovoj zemlji, a to su: u prvom redu Švicarska, a onda i Belgija”.