Ratni rezultati Leoparda 1A5 su pobjednički. I to je dobra vijest za ukrajinske posade i komandante, ali ratni rezultat uglavnom potječe iz jedne bitke tenka protiv tenka u Bosni i Hercegovini u aprilu 1994., i također naglašava glavnu slabost Leoparda 1.
Leopard 1A5 težak 40 tona ima istu optiku i upravljanje paljbom kao Leopard 2A4, a ima i isti raspored posade: komandant, topdžija, punjač i vozač. Ali njegov je oklop mnogo tanji: samo 70 milimetara debljine u najdebljem dijelu, u poređenju s maksimalnom debljinom od više od 400 milimetara na Leopardu 2A4.
I što je najvažnije, Leopard 1A5 ima 105-milimetarsku cijev sa žljebovima dok je Leopard 2A4 naoružan 120-milimetarskim topom s glatkom cijevi.
Međutim, 105-milimetarski L7, iz britanske Royal Ordnance Factory, nije loš top. A s pravo municijom, može probiti do 600 milimetara oklopa s udaljenosti od hiljadu metara ili više, dovoljno da onesposobi ili teško ošteti većinu ruskih tenkova.
Potencijal Leoparda 1A5 za izvanredno gađanje bio je jasno prikazan prije 29 godina u Bosni. Danska vojska je rasporedila odred od 10 tada novih Leoparda 1A5DK, lokalne verzije, osnovnog 1A5 u Tuzlu u sjevernoj Bosni kao dio mirovnih snaga UN-a s ciljem okončanja krvavog rata.
Srpske snage u okolnim planinama redovno su granatirale trupe UN-a u tom području. Dana 29. aprila, švedski vojnici koji su bili na osmatračnici javili su se radio vezom glavnoj bazi UN-a tražeći pojačanje. Srbi su doveli tri tenka T-55 kako bi pojačali svoju vatrenu moć. Granatiranje je izmicalo kontroli.
Sedam od 10 Leoparda 1A5 krenulo je zajedno s jednim danskim oklopnim transporterom.
-Namjeravali smo krenuti gore s tenkovima jer oni imaju tendenciju zaustavljanja pucnjave”, razmišljao je danski pukovnik Lars Møller, koji je komandovao tenkovskim odredom.
Bila je skoro ponoć kad je stiglo osam vozila. Šokantno za Dance, tenkovi nisu odmah odvratili srpske napadače. Ako ništa drugo, srpske snage su eskalirale svoje napade. Oko Leoparda 1A5 eksplodirale su granate. Nekoliko protivtenkovskih projektila projurilo je pored njih.
To što su Srbi noću mogli ciljati govorilo je da su neki od njih bili opremljeni nišanima za noćno osmatranje. S noćnim gledanjem i protivtenkovskim projektilima predstavljali su stvarnu prijetnju Leopardu 1A5. Pogotovo s obzirom na to koliko je tanak oklop tenkova bio i još uvijek jest. Bilo koje protivtenkovsko oružje na svijetu može probiti samo 70 milimetara oklopa.
Danskim tenkovima se posrećilo. Prve dvije srpske granate su za dlaku promašile. Treći je trebao pogoditi jedan od Leoparda 1A5, ali je vozač tenka naglo stao i projektil je eksplodirao tačno ispred njega.
Moler i komandant odreda Leopard 1A5 Carsten Rasmussen došli su do istog zaključka u istom trenutku. Dosta je, pomislio je Rasmusen. Naredili su sedmorici tenkovskih tobdžija da otvore vatru.
Danci su u dva sata ispalili 72 granate kalibra 105 milimetara i izbacili iz stroja sva tri srpska T-55, koji nisu imali učinkovite noćne nišane. Jedan danski tenkovski projektil pogodio je nešto što je izgledalo kao srpsko skladište municije i izazvao veliku sekundarnu eksploziju. Srbi su se na kraju izašli s gubitkom devet vojnika. Danci su procijenili da su možda ubili do 150 vojnika.
Bila je to, na prvi pogled, jednostrana pobjeda danskih tenkista. Ali bitka je zamalo krenula u drugom smjeru. Da je samo jedna od tih protivtenkovskih raketa pogodila umjesto da je za dlaku promašila, Danci bi izgubili tenk, a vjerovatno i njegovu četveročlanu posadu.
Moler i Rasmusen su cijenili koliko je mala njihova prednost. Naredili su da se šest od sedam tenkova povuče oko 1:00 ujutro 30. aprila, dok je srpska vatra tokom noći postajala sve jača, a ne slabija. Sve u svemu, Danci su znali kada treba odustati.
Teži tenk bi možda mogao ostati i boriti se. Leopard 2A4 ima šest puta veću oklopnu zaštitu od Leoparda 1A5 i može stajati i boriti se u uvjetima koji su samoubilački za lakši tenk.
Okršaj u Tuzli pokazao je najveću snagu Leoparda 1A5 precizno gađanje, čak i noću, ali je također naglasio njegovu najveću slabost, oklop tanak poput papira. Ukrajinski komandanti trebali bi imati na umu iskustvo Danaca u Tuzli jer Leopard 1A5 počinju stizati u Ukrajinu u narednim sedmicama, piše Forbes.