Preostaje da zakonske izmjene usvoji Dom naroda Parlamenta BiH, no, kako bi postale i operativne, potrebno je provesti određene procedure na terenu. Predrag Kožul, zamjenik predsjedatelja Kluba HDZ-a i stranaka Hrvatskog narodnog sabora u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, za Večernji list kaže kako su zakonske izmjene usvojene u Zastupničkom domu, što znači da zakon još nije stupio na snagu, a da bi se to dogodilo, potrebno je da isti tekst usvoji i Dom naroda.
Hipotetski govoreći, ako bi primjena zakonskih izmjena počela na vrijeme te ako bi trgovački lanci krenuli u snižavanje cijena u skladu s činjenicom da bi PDV na osnovne životne namirnice pao sa 17 na 0 posto, uslijedio bi solidan pad cijena. Stopa od nula posto, podsjećamo, predviđa se za lijekove, brašno, hljeb, mlijeko i mliječne proizvode, ulje, jestive masnoće životinjskog i biljnog podrijetla, sol, šećer, dječju hranu i sjemenski materijal.
Uvidom u prosječne cijene prehrambenih proizvoda, i to za mjesec srpanj, a koje objavljuje Agencija za statistiku, moguće je izračunati i koliki bi pad uslijedio ako bi se od cijena oduzelo 17 posto. Prosječna cijena ulja u srpnju je iznosila 5,6 maraka po litri, a oduzimanjem 17 posto, što je 0,95 KM, cijena litre ulja pala bi na oko 4,65 KM.
Primjenom iste matematike na cijene mlijeka imali bismo sljedeću situaciju – prosječna cijena po litri u srpnju je iznosila 1,8 maraka, a oduzimanjem 0,30 KM, cijena bi pala na 1,5 KM. Prosječna cijena kilograma šećera bila je 2,2 marke, a primjenom predloženih zakonskih rješenja pala bi na 1,8 maraka.
Međutim, kao što je poznato, ekonomija je mnogo kompleksnija znanost pa i struka smatra da je praktički nemoguće očekivati oduzimanje 17 posto od postojećih cijena zbog niza čimbenika.
Željko Šain, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, kaže kako je odluka nedovoljno pripremljena, a kao dokaz uzima reakciju UNO-a koji je utvrdio da je zakonsku izmjenu nemoguće provesti u djelo u zacrtano vrijeme. Navodi i kako nema adekvatnog obračuna kako sa stajališta priljeva u proračun tako i sa stajališta standarda. Ipak, hipotetski, kada bi sve to bilo riješeno i kada bi odluka stupila na snagu, Šain kaže da bi cijene pale za određeno razdoblje, međutim, u pitanju je i rastuća inflacija, a otvoreno je i pitanje što bi uslijedilo nakon slabijeg punjenja proračuna.
Njegov je stav kako se situacija ne može popraviti ad hoc odlukama, nego da su potrebna sustavna rješenja i mjere u bh. ekonomskom prostoru. Podsjećamo, ranije su iz UNO-a ukazali kako prijedlog izmjena Zakona nameće obvezu izmjene pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, obrasca PDV prijave, izmjene stopa i evidencija u vezi s fiskalnim blagajnama, izmjene softvera i poreznih evidencija kod obveznika registriranih za PDV koje nije moguće izvršiti u roku od osam dana od dana donošenja zakona, što isti, smatraju, čini neprovedivim.
Iz UNO-a ističu i kako tek nakon okončanja procedure i usvajanja pravilnika nastaje obveza prilagođavanja računovodstvenih i softvera za podnošenje PDV prijava, fiskalnih uređaja i poslovnih evidencija koje zahtijevaju značajno vrijeme i troškove kako za UNO tako i za obveznike neizravnih poreza. Zbog svega navedenog njihova je ocjena da bi primjena bila moguća najranije u roku od šest mjeseci nakon objave izmjena zakona.