Možda ga se ponajviše možemo sjetiti po izjavama Mirze Varešanovića ili Alena Avdića. Zgroženi su bili igrom Želje jer su Mulalićevi izabranici odugovlačili i prekidali igru “znajući da samo tako mogu ostati neporaženi”. Kao da je Sarajevo odigralo bogzna kako…
U jednoj slobodnoj analizi poslije utakmice, a zapravo u privatnom razgovoru, jedan bivši “visoki zvaničnik” FK Sarajevo, čovjek koji više ne može prismrditi klubu jer takav je odnos sadašnjih vlastodržaca prema većini bivših uposlenika, priznao je da je Mulalić nadmudrio Varešanovića sa “Acom i Cocom”. Kosorićem i Cocalićem.
– Odmah od početka su malo oštrije nagazili ove naše gore i to je bilo to. Kasnije, malo padneš, prekineš igru, pokoškaš se da se odmoriš i eto ti povoljnog rezultata – parafraza je analize.
Odigran u Zenici
I to je to od što se pamti od derbija. Ah, da. Odigran je u Zenici pred 56-57 gledalaca u trening-kampu NSBiH. Drugi put u historiji derbi vječitih rivala odigran je u Zenici, prvi put nakon agresije 1992-1995.
Nadigao se i kunto i panto sve sa svojim drvljem i kamenjem. Kaljali su ionako uprljani obraz Vice Zeljkovića, capo di tutti capa najsinhronizovanije i institucije sa najharmoničnijim međunacionalnim odnosima, dokaza tvrdnje Ramba Amadeusa da je nacionalizam priča samo za one koji nemaju para.
Kao, hajde što uništi čovjek fudbal u cjelini, ali šta uradi od ponosa glavnog grada…
Najveću utakmicu bh. fudbala srozao je na takve nivoe da ne liči ni na duel prigradskih rivala trećeg ranga, a kamoli gradskih prvog. Sve se to svjesno radi, zaključuje gomila poznavatelja.
“Njima je cilj da sve razvale”, zaključuju mudriji u gomili.
Dva mjeseca poslije, gle čuda, stekoše se uslovi za odigravanjem derbija na Koševu, a svakako i jeste na programu utakmica vječitih rivala. I šta se dešava?
Uprava Sarajeva protiv koje određene zamjerke imaju i najvatreniji navijači Sarajeva zbog čega bojkotuju domaće utakmice, načinila je ekonomsko-marketinški potez koji će se vjerovatno istraživati i na Sorboni, a nije isključeno da vrhuška kluba počne dobivati i ponude za konsultantske usluge ili predavanja na najprestižnijim ekonomskim fakultetima.
Prije toga, možda bi bilo svrsishodno da njihov potez bude tema jedne od sesija Kruga intelektualaca 99, jer samo vrhunski obrazovani (ili pak ljudi bez imalo obraza) mogu se dosjetiti da na stadionu koji prima 36.000 ljudi, dozvole ulaz za samo 1.850 gostujućih navijača u jedinoj premijerligaškoj utakmici u sezoni koja ti može donijeti kakav-takav profit.
Čovjek se nakon ovoga poteza onda zapita, čemu postoji taj klub? Šta je osnovna njegova svrha u 2023. Dakle u eri surog kapitalizma.
Da podsjetimo, FK Željezničar ima stadion kakav ima, toliko i toliko prodatih godišnjih ulaznica za sve tribine i htio-ne htio za navijače Sarajeva može izdvojiti 15 posto kapaciteta stadiona. Toliki stadion, takva konfiguracija. Kraj priče!, svojevremeno je poentirao Amar Osim.
Sarajevo igra na stadionu kapaciteta skoro tri puta većem. U zadnjih godinu nisu čestito tri utakmice na njemu odigrali, a i prije toga kada bi igrali, na “običnim” utakmicama skupilo bi se 3-4 hiljade ljudi. Brat-bratu. I u jedinoj utakmici gdje možeš da zaradiš, da oguliš mrskog rivala, ti ne dopuštaš ni južnu tribinu da mrski rival napuni?
Idiotski potez
– Idiotski je potez uprave FK Sarajevo da ograniči broj karata za navijače Željeznicara za derbi koji se igra na Koševu. Da se igra na nekom manjem stadionu možda bih i shvatio, ali svjesno odje*ati prihod od punog juga, a poslije prositi pare poreskih obveznika, jednostavno nije OK – zaključuje jedan navijač Sarajajeva na Facebooku. On je jedan od rijetkih koji ovako razmišlja. Većina je oduševljena potezom direktorice s kojom su najvatreniji navijači u otvorenom sukobu i voljeli bi je vidjeti daleko od kluba.
No, ne čini li se da nije ovo samo stvar većine navijača Sarajeva? Ne govorimo li ovdje o jednom uvriježenom mentalitetu čiji je jedan od predstavnika čovjek koji je dobio ime po FK Željezničar – Željko Komšić.
Ne radi li se zapravo o jeftinom populizmu koji se najbolje ogleda u prijetnji predsjedniku sudjedne države “da će dobiti po prstima”. Ko će bolan dobiti po prstima i od koga?
Ne radi li se zapravo ovdje o istoj stvari kakva je i kampanja protiv “krstaškog” visokog predstavnika Christiana Schmidta koji je dobar dok nama valja, a drzmačnina je čim nam malo ne valja? OHR ostani, Schmidt odlazi. Mudra politika švedskog stola, uzmi samo šta tebi odgovara i valja.
Ne radi li se ovdje o dodvoravanju onima čije ti simpatije trebaju baš na isti način kako se bošnjački članovi Izvršnog odbora NSBiH dodvoravaju, odnosno vire iz stražnjica nadređenih, i aminuju svaku njihovu odluku pa makar bila na štetu čitavog jednog “nacionalnog korpusa”.
Uništivao nam je neko najveću utakmicu u državi. Dobro, evo, kad je prestao uništavati, šta smo mi učinili po tom pitanju? Nastavili je uništivati politikom “tuk na utuk” kojom se pametan čovjek stidi, a ponosni Sarajlija ponosi i diči. Politikom upražnjavanja vlastite štete. Politikom po kojoj ti ne smiješ nikako biti bolji od onog čiji ti se potezi ne sviđaju, nego isključivo moraš biti isti kao on.