Ideja “velike Srbije” nikada nije i vjerovatno nikada i neće potpuno umrijeti, a ništa pozitivniji utjecaj na BiH nije imala ni ona zapadna, hrvatska strana, čije se vođe, uz izdašnu pomoć lokalne ustaške politike, pokušavale i još pokušavaju da ostvare i treći entitet.
Posljednja dešavanja, provokacije i pokušaji omaložavanja svega što je istinski bosansko od strane domaćih srpsko-hrvatskih političara, te lidera Srbije i Hrvatske, dosegla su svoj vrhunac. Posljednje mjesece su obilježili veličanje 9. januara, takozvanog dana RS-a, zatim film kontroverznog Borisa Malagurskog pod nazivom “Republika Srpska – Borba za slobodu”, te konstantne bljuvotine koje izlaze iz usta najvećeg političkog klošara u regionu, Zorana Milanovića.
Ne postoje tri istine
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava genocida, koji je i sam bio svjedok ratnih užasa, govorio je za Bosnainfo o konstantnim udarima na Bošnjake i cjelovitost BiH, o nejedinstvu Bošnjaka, neustavnom 9. januaru – danu RS, gostovanju Malagurskog u Sarajevu i drugim temama.
Među Bošnjacima se često može čuti kako se vrlo lako može desiti da dožive sudbinu Palestine ako se konačno ne ujedine i suprotstave svim onima koji žele uzurpirati iznutra zemlju.
Tahirović smatra da taj problem nejedinstva, pogotovo u politici, živi među najbrojnijim stanovništvom u BiH već decenijama.
– Jedinstvo je potrebno Bošnjacima više nego ikada. E sad, da li to bilo pod jednim vođom ili jednom ili dvije političke partije, nije bitno. Važno je da se povuče jednom ta takozvana “crvena linija” ispod koje se ne smije ići. Bojim se da mi te “crvene linije” u svim segmentima društva nemamo i dozvoljavamo da se poništava sve ono što smo radili tokom devedesetih, a samo smo se branili. I ta priča da postoje tri istine, da svaki narod u BiH ima svoju verziju istine, jednostavno ne stoji. Postoji jedna istina i to je to. Iako naravno nipošto ne osporavam činjenicu da su u ratu stradali i Srbi i Hrvati. Ali, genocid je izvršen samo nad Bošnjacima, i to ne samo u Srebrenici. Na žalost postoji ona stara izreka već 1.000 godina koja kaže “zavadi pa vladaj”. Nama su to već davno podvalili. Mi još uvijek ne možemo iz toga da se izvučemo. Još od devedestih otkako se krenulo u tu nezavisnost, još postoji ta borba ko će biti lider kod Bošnjaka, rekao je Tahirović na početku razgovora.
Na pitanje da li se boji da će se nekim novim generacijama ponoviti krvava bh. historija, protjerivanje, genocid i slično, naš sagovornik odgovara:
– Iskren da budem, ne vjerujem da se to može desiti u tolikom obimu iz jednostavnog razloga jer nas nema toliko mnogo. Nismo prijetnja nikome. Ali sad nas drže u tim nekim torovima, mogu to i nastaviti i ograničiti nam prostor. Postoji i ta vrsta pritiska da oslabimo ekonomski i u svakom smislu, da nas se ponižava do te mjere da smo sami sebe počeli ponižavati. Upali smo u taj “Štokholmski sindrom” gdje kao żrtva izuzetno poštujemo svog dżelata. Ušli smo u osjetljivu fazu, a dokad će ona trajati i da li ćemo i kada izaći iz nje, to će vrijeme pokazati, smatra Murat.
Upozorili Schmidta na 9. januar
Nedavno tokom obilježavanja dana RS bile je najavljena kolona “slavljenika” koja bi prošla kroz jedan dio Sarajeva, postojala je bojazan od incidenata ali srećom do toga nije došlo dok kolone na kraju ipak nije bilo.
Tahirović kaže da je i sam bio skeptik oko pojavljivanja kolone, te da ga ništa više ne može iznenaditi.
– Mi smo još u decembru skupa sa Udruženjem majki enklava Srebrenice i Žepe posjetili visokog predstavnika i upozorili ga na mogući scenario tog događaja. Prezentovali smo i svoje informacije koje su govorile da je oko 2000 stranaca iz Srbije i Rusije već u Istočnom Sarajevu ili trebaju doći. Na kraju je sve dobro završeno, kaže Tahirović.
Nedavno su iz ovog Udruženja uputili žestoke kritike na gostovanju režisera kontroverznog filma “Republika Srpska – borba za slobodu”, Borisa Malagurskog, na O kanalu, te izrazili zgražavanje samom činjenicom da taj čovjek dolazi u Sarajevo i dobija medijski prostor.
– Ne znam je li to njegovo gostovanje imalo neki ekonomski cilj da se malo izreklamira i proda na Jahorini i sličnim mjestima. Ono što nekako najviše skreće pažnju i što je apsurd jeste njegova tvrdnja kako svi kritikuju taj film a niko ga nije pogledao?! Pa, film se zove “Republika Srpska – borba za slobodu”. Zar nam treba više išta drugo pored tog naziva? Sve si mi rekao naslovom i rekao si mi šta je tvoj cilj. To što on ide na O kanal i priznaje zločine, ma dajte… Mnoga udruženja i dijaspora potrošili su svoj novac i vrijeme kako bi učinili sve da se taj film na objavi po Evropi i Zapadu. Negativno sam iznenađen njegovim gostovanjem. Ovdje nije u pitanju neko djelo koje je dobilo Nobelovu nagradu, Oscara ili “Zlatnog medvjeda”, ovo je čista provokacija, smatra naš sagovornik.
Problem povratnika pogotovo Bošnjaka u domove na teritoriji RS iz kojih s protjerani tokom agresije, postoji otkako je na snagu nastupio Dejtonski sporazum.
Zloupotreba institucija
Iako, kako nam je rekao Tahirović, postoje mjesta gdje su se povratnici vratili u svoje domove bez problema i žive tu u potpunom miru, ali u većini slučajeva to nije tako.
– Ne mogu imenovati ta sigurna mjesta javno da ne bi doveo te ljude u nezgodan položaj. To su mjesta koja su bila u ratu zaštićena od strane Srba koji nisu dozvolili da srpske jedinice ulaze i prave masakr. Ti ljudi su zahvalni na tome, ali se ne žele s tim oglašavati javno. Na žalost, velika je zloupotreba institucija. Svi znamo da imamo Oružane snage BiH u kojima imamo tri vojske odnosno Armiju BiH, HVO i Vojsku RS. I primjera radi, Armija BiH ima svoje obilježje i ono je takvo kakvo je. Međutim kad se s takvim obilježjem ili običnom zastavom BiH s ljiljanima, koja je bila međunarodno priznata, pojavite u RS-u onda tamošnji MUP protiv vas piše kaznenu prijavu i vi se morati vući po sudovima. Tako je bilo i kada je u pitanju negiranje genocida, željeli smo doći do tog zakona koji bi spriječio zloupotrebu institucija kada je ta tema u pitanju, kaže Tahirović.
Iz sedmice u sedmicu imamo nove ekshumacije ostataka ubijenih Bosanaca i Hercegovaca širom BiH, a broj nestalih prelazi 7.000.
Kad bi imali pristup podacima koji se kriju u Srbiji, ističe Tahirović, vjerovatno bi se svi nestali odnosno njihovi ostaci pronašli.
– Najveća prepreka je skrivanje informacija od strane Beograda o lokacijama masovnih grobnica. Kod niko i ne insistira previše na tome, za razliku od Hrvatske koja to uporno radi. Siguran sam da u Srbiji posjeduju informacije, ako ne svih onda većine masovnih grobnica na teritoriji BiH, ali i Srbije, rekao je Tahirović za Bosnainfo.