Retrovizor

Sve je već napisano: "Državom ne treba da upravljaju ni najbogatiji, ni najlukaviji, već najmudriji"

Temelj politike bilo kada i bilo gdje predstavlja kadrovska politika i organizacija rada. Platon je prvi, a možda i posljednji koji je smatrao da državom ne treba da upravljaju ni najbogatiji, ni najčastoljubiviji, ni najlukaviji, već najmudriji", zapisuje Shelley.

FOTO: PIXABAY
FOTO: PIXABAY

Zašto? Zato što jedino filozofi koji su upućeni u dijalektiku učenja o idejama, neprestano gledaju, posmatraju i sjećaju se vječnih ideja.

Prema Aristotelu, vlada upravlja i svu kadrovsku politiku vodi monarh, kralj ili basileus, zato što je on izvor i mjera zakona.

I za Machiavellia država je volja i djelo vladara koji je svjestan zadatka i smisla vlasti. Prema Hobbesu nosilac suvereniteta također je samo vladar. Misija života naumnijih i najsposbonijih ljudi je u donošenju odluka i stajanju iza njih, preuzimanju odgovornosti i branjenju ispravnih stavova, podsjeća u svojoj knjizi “Ideali i stvarnost” ugledni profesor Mustafa Spahić.

Kako jedan mudrac primjećuje, najsposobniji i najumniji ljudi se bave idejama, oni do njih djelima, oni iza njih ljudima, a najslabiji ljudi se bave sami sobom.

Hasan Kafija Pruščak, jedan od najvećih alima i najistaknutijih ličnosti na polju islamskih znanosti u evropskom dijelu Osmanskog carstva govorio je uređenju i temeljima odnosa i života među ljudima. Smatrao je da se samo dobrom politikom i pravdom usavršava upravljanje.

Zašto je sve ovo važno istići? Zato što su upute svima date, sve je već napisano i objašnjeno, no nema ko da čita, usvaja i primijenjuje. Nedostatak autoriteta u zajednicama u kojima ustanove i institucije rade samo pro-forme i u kojima nedostaje elementarne normativne kulture, suočavaju se sa nepredvidljivim i nesagledivim posljedicama.

Gdje god ne fukcioniraju ustanove i institucije, normativna kultura u ljudima je skoro nezamisliva.