Historijsko obraćanje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koje će odrediti budućnost Srbije, a koje su najavili srbijanski mediji, odgođeno je za 8. oktobar. Prema najavama, Vučić se trebao obratiti najkasnije jučer i to zbog “napada zapadnih centara moći na Srbiju koji računaju na to da se Beograd natjera da što prije odustane od politike odbrane svojih interesa na Kosovu”. Kako je pisao srbijanski Informer, Vučić “jako teško podnosi kampanju EU i Hrvatske koja nipodaštava zločine nad srpskom decom, a pogodila ga je šutnja Bruxellesa, ali i rukovodstva Republike Srpske, koje neće da se jasno odredi po pitanju optužnice za zločin sa Petrovačke ceste”. To se posebno vidi u odnosu na relaciji Vučića i Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH. Prema napisima, Vučić itekako prati Dodikove poteze, a Dodikova privatna druženja sa Zoranom Milanovićem, predsjednikom Hrvatske, čini se da su pod posebnom prismotrom.
INDIREKTNA PODRŠKA
U međuvremenu, Vučić je izjavio da Srbija ne može i neće priznati odluke referenduma o pripajanju teritorija Ukrajine Rusiji, jer je “u najboljem interesu Srbije da štiti teritorijalni integritet međunarodno priznatih zemalja”. U suprotnom, Srbija više ne bi imala nikakvu poziciju kada je riječ o Kosovu.
Čik pogodi? Pogodi da li Vučić ima preciznije podatke o mogućoj pobedi opozicije u RS-u ili su bilbordi Dodika jasan znak podrške dugogodišnjem savezniku? Pogodi je l’ predsednik Srbije uvređen Dodikovim šurovanjem sa Milanovićem ili je i ovo tek režirana predstava doajena regionalne politike?
Pomenuta pitanja u ovom trenutku su prilično škakljiva ne samo za aktere ove “politbalkansapunice” već i za one koji se detaljno bave analizom političkih odnosa na poluostrvu Evrope, koje će neretko nazivati “trusnim”, a vrlo često i “zapaljivim”. U ovom trenutku nema vatre, ali je dima toliko da bi se neko mogao i ugušiti, samo je pitanje ko.
Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose tvrdi da je ova teza krajnje naivna te da između Vučića i Dodika nema nikakvog nesaglasja, baš kao što ni između Vučića i Milanovića nema antagonizama. Ipak, ni on kao ni naš drugi sagovornik Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam ne može da odgovori na pitanje da li je na delu distanciranje predsednika Srbije od Dodika? Beograd u ovom trenutku stoji po strani, očito ne znajući ko će da pobedi u RS-u, s tim što ja mislim da opozicija neće imati nikakve šanse. Naprosto, vodi se prilično prljava kampanja, opozicija se diskvalifikuje time da su strani plaćenici, odnosno plaćenici Zapada, a u svemu tome, Beograd je oblepljen Dodikovim bilbordima, upućuje Janjić, zaključujući da je to signal “indirektne podrške”.
I zaista, jeste glavni grad oblepljen Dodikovim bilbordima i pozivima građanima sa dvojnim državljanstvom da glasaju “za”. I moglo bi delovati kao podrška, smatra Popov, ali se naš sagovornik ipak ne usuđuje izjaviti takvo što.
Evo i zašto: Politika Srbije prema susedima i prema međunarodnoj politici je krajnje šizofrena i tu nikad niste sigurni šta je stvarno, a šta je fingirano. Izvesno je da u Vučićevoj politici nema nikakve doslednosti. On je praktično pružio otvoreno podršku Dodiku prilikom proslave Dana srpskog jedinstva, ali je onda rekao da skoro i nema podršku za svoju politiku od zvanične Banjaluke. Sve to jednostavno šalje zbunjujuće signale, ali je sigurno da dok se ne nađe rezervni igrač, Beograd neće reći “zbogom” Dodiku, siguran je Popov.
Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke, smatra da je Vučić satjeran u ćošak, te da prostor za sjedenje na dvije stolice između Rusije i EU postaje sve manji. On je do sada vješto izbjegavao i balansirao situaciju, a vidimo koliko traje i formiranje vlade – sve da bi se izbjeglo jasno opredjeljivanje. Sa druge strane, potpisivanje sporazuma između ministra Selakovića (Nikola, ministar vanjskih poslova Srbije, op. a) i ministra vanjskih poslova Rusije izazvalo je jako puno negativnih reakcija u Bruxellesu, kaže Topićeva.
Smatra da je sporazum zapravo provokacija koja je usmjerena protiv EU i da je sam kontekst situacije u vrijeme kada je sva pažnja fokusirana na rusku invaziju i rat koji bukti u Ukrajini zapravo kap koja je prelila čašu. Porastao je pritisak EU na Srbiju da se konačno opredijeli u pogledu rata u Ukrajini i da odustane od politike sjedenja na dvije stolice, ističe Topićeva.
Naglašava da najave o sudbonosnim obraćanjima liče na sva dosadašnja upozorenja, te da svjedočimo i raskoraku između stajališta u Srbiji i RS-u. Imamo veliki raskorak između stajališta rukovodstva RS-a i Srbije prema samom Milanoviću, njegovim izjavama, vidjeli smo da postoji i određeno “druženje” na privatnim imanjima na relaciji Dodik-Milanović i da nema one reakcije kakva dolazi iz Srbije, objašnjava Topić.
Smatra da je evropski put Srbije itekako ugrožen. To bi značilo i zaustavljanje određenih novčanih sredstava, kompletnog procesa pregovaranja o pristupanju EU i to bi, sasvim sigurno, zemlju vratilo unatrag. Mislim da se upravo na tom odnosu prema ratu u Ukrajini jednostavno oštre zubi unutar EU i nastoji kazniti ta politika dvostrukih aršina, ističe Topićeva.
Dr. Klemen Grošelj, europarlamentarac Kluba zastupnika Renew Europe iz Slovenije, podsjeća da je Vučić imao mnogo sličnih najava o Kosovu i ranije. Ne znam šta da očekujem od tog govora. Ja se nadam najboljem, ali moramo da očekujemo najgore, ističe dr. Grošelj i dodaje da Vučićeve govore ocjenjuje, prije svega, kroz unutrašnjopolitičku optiku, koja se često ne odražava u vanjskopolitičkim stajalištima Srbije.
Smatra da je strategija srbijanskog oslanjanja na Rusiju oko pitanja Kosova došla do svog kraja. Rat, a prije svega neuspjeh Rusije u tom ratu, toliko su oslabili ruske pozicije u međunarodnoj zajednici da Rusija nije u stanju braniti srpske interese na Kosovu, pa čak ni na zapadnom Balkanu. U neku ruku, sada vidimo krah te politike koju Srbija vodi posljednjih deset i više godina, ističe dr. Grošelj.
SLOVO NA PAPIRU
Naglašava da je upravo Dodik to prvi razumio, te se okrenuo u smjeru nacionalističke politike Milanovića, HDZ-a BiH, pa djelomično i zvanične vanjske politike Hrvatske. Ali, on pokušava da balansira, jer zna da bi bilo kakve pogreške u BiH mogle da utječu na hrvatski ulazak u Schengen. Što se tiče politike približavanja Srbije EU, mislim da je ona već duže mrtvo slovo na papiru i da će EU to polako morati da prihvati kao činjenicu i pitanje ulaska Srbije u EU, nažalost, prepustiti nekim boljim, budućim vremenima, govori nam dr. Grošelj.
Procjenjuje da će se zbog unutrašnje nestabilnosti u EU, poslije izbora u Italiji, Unija više baviti sama sobom, nego regionom. To je, nažalost, pogrešna politika, ali to će biti činjenica sljedeće godinu ili dvije. Optimizam za regiju je možda veći angažman nekih drugih zemalja, među njima i moje domovine Slovenije, da se BiH, po modelu Ukrajine i Moldavije, dodijeli status zemlje kandidatkinje, zaključuje dr. Grošelj, piše Oslobođenje.