Pitanje je kojim se nakon ukrajinske protuofenzive i debakla ruske vojske opsesivno bave i puno šire od granica Ruske Federacije. Šef Kremlja još nije javno komentirao munjeviti poraz svojih snaga, ali je pod snažnim pritiskom svojih nacionalista da ponovno preuzme inicijativu.
Prema zapadnim obavještajcima, na raspolaganju mu je nekoliko brzih odgovora i rješenja, no većina ih itekako uključuje i domaće i šire geopolitičke rizike.
Stabilizacija redova i demonstracija sile
Ako je suditi prema iskustvu Putinova ponašanja u Čečeniji, gdje se prije gotovo 20 godina po prvi put susreo s jače naoružanim neprijateljem, Putin bi najviše volio eskalirati sukob s demonstracijom znatno jače sile. Pitanje je, međutim, koliko je to sad moguće i imaju li ruske trupe snage za kontraofenzivu. Regrutacija im baš i ne polazi za rukom, a dobrovoljački redovi sve su tanji, usprkos sve harnijim obećanjima. Želi li pojačati dobrovoljce, mora uvažiti zahtjeve svog čečenskog pomagača Ramzana Kadirova koji mu nudi svoja pojačanja, no to će možda uključiti smjenu ministra rata Sergeja Šojgua, čiju glavu Kadirov već neko vrijeme želi. Naravno, ne zbog Rusije, nego zbog sebe, da on od ‘Tik-tok ratnika‘ postane ključna ratna figura.
Opća mobilizacija
Želi li u opći napad, Putin mora provesti opću mobilizaciju, no to je jako nepopularan potez za njega na unutrašnjem političkom planu. Pogotovo u trenutku kad su tamo sve glasniji kritičari njegova vodstva, usprkos svim despotskim mjerama i poludiktaturi. Ruske pričuve broje oko 2 miliona ljudi koji su služili vojsku u posljednjih pet godina, no za njihovo slanje u rat ipak je potrebno znatno vrijeme, da se stignu obučiti i rasporediti. Opća mobilizacija pozitivno bi odjeknula među nacionalističkim jastrebovima, no u urbanim centrima malo je vojnih obveznika spremnih za Ukrajinu, pogotovo ako tamošnja ‘specijalna operacija‘ mora prerasti u opći rat. Opća mobilizacija i opći rat, k tome, značili bi jasne znakove da je Rusija u zadnjih 7 mjeseci u Ukrajini fatalno popušila.
Oslanjanje na Staljinovu saveznicu Zimu
Više ruskih izvora bliskih Putinovu načinu razmišljanja rekla su Reutersu još prošlog mjeseca kako se on nada da će skokovite cijene energije i nestašice ove zime uvjeriti Evropu da Ukrajinu privoli na primirje. Ne zna se što Putin misli nakon ukrajinskih pobjeda na istoku, no pretpostavlja se da on i dalje računa primarno s hroničnim njemačkim strahom od zime i od plinskih nestašica. Djeluje li kod Nijemaca doista transgeneracijsko pamćenje i nose li i danas u genima davni cvokot kostiju svojih predaka oko Staljingrada, ostaje nam za vidjeti.
Osveta na civilnoj infrastrukturi
Nakon neuspjeha u sjeveroistočnoj Ukrajini, Rusija je projektilima već u više navrata gađala ukrajinsku energetsku infrastrukturu. To je uzrokovalo privremene nestanke struje u Harkivu i susjednim regijama Poltava i Sumi. Opskrba vodom i komunikacije također su gađani.
Ovaj potez pozdravili su neki ruski nacionalisti koji bi željeli da Moskva upotrijebi krstareće rakete kako bi trajno onesposobila ukrajinsku infrastrukturu. Isti krugovi također dugo zovu Moskvu da udari na ono što nazivaju centrima “odlučivanja” u Kijevu, što je malo vjerojatno bez golemih civilnih žrtava i značajne kolateralne štete.
Mirovni sporazum
Kremlj tvrdi da će diktirati Kijevu uslove bilo kakvog mirovnog sporazuma kada za to dođe vrijeme, dok je ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski rekao da će upotrijebiti svu silu da oslobodi svoju zemlju, uključujući Krim. Krim, pak, Putin smatra zauvijek riješenim.
Odricanje od osvojenog teritorija u istočnoj Ukrajini u samoproglašenoj Narodnoj Republici Donjeck ili Narodnoj Republici Lugansk sad izgleda politički nemoguće za Moskvu jer ih je, kao paradržave, formalno priznala.
Tu prostora za sklapanje mira očito više nema, ali nema previše ni u južnoj Ukrajini gdje Rusija djelomično kontrolira tri regije. Južna regija oko Hersona nalazi se sjeverno od anektiranog Krima i leži na kanalu koji opskrbljuje crnomorski poluotok vodom. Herson i regija oko Zaporižja Rusiji bi eventualno mogli ponuditi kopneni koridor preko kojega se može opskrbljivati Krim, što bi Moskva mogla predstaviti kao veliki ratni dobitak.
Nuklearna opcija
Dužnosnici ruske vlade dosad su odbacili sve strahove Zapada da će Moskva upotrijebiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini, ali to i dalje zabrinjava mnoge.
Osim nanošenja masovnih žrtava, takav bi potez mogao pokrenuti opasnu spiralu i formalno uvući zapadne zemlje u izravan rat s Rusijom, a svijet u Treći svjetski rat. Mada se uglavnom smatra da Putin i njegov krug nisu suicidalni i da su svjesni da to ne bi prošlo bez američkog odgovora, nije za isključiti ni posve iracionalne poteze nekontroliranog ruskog predsjednika, bude li stjeran u ćošak, piše Slobodna Dalmacija.