Nakon pet zbirka pjesama, ovo je Marijanovićev prvi roman, u kojem na zanimljiv način prikazuje ratna zbivanja od prije tridesetak godina, saopćeno je iz Društva.
Na početku programa sudionici i posjetitelji su minutom šutnje iskazali svoju solidarnost i sućut sa stradalima u velikom zemljotresu koji je zadesio Siriju i Tursku.
Književnica Marija Pavković-Baković kazala kako je ovaj roman nije opterećen pamfletizmom niti imperativnim ideološkim načelima, kao što je to često u djelima ovakve tematike.
“Marijanoviću je opsežna iskustvena i dokumentaristička pozadina samo građa za književno-umjetnički postupak koji je rezultirao djelom rasterećenim viškova, eksplikativnosti i utilitarnosti”, kazala je Pavković-Baković.
Književnik Ljubo Krmek kaže kako su slike koje je autor svojim opisima vratio pred oči čitatelja jasne i žive.
“Duhovne su to ratne epizode, pravi mali autobiografski medaljoni. Oni su toliko slični i našim ratnim medaljonima koje poput ratnih krunica nosimo oko svojih vratova sve do kraja svojih života. Slike koje je Marijanović svojim opisima vratio pred naše oči toliko su jasne i žive da, htjeli ili ne htjeli, sve ponovno proživljavamo čitajući stranice knjige”, istakuo je Krmek.
Književnik Ivan Baković naveo je kako je ovo priča o običnim mladićima.
“Depersonalizacijom likova, oduzimajući im identitetsko svojstvo vlastita imena, naznačujući samo u grubim crtama poneki lik, više situacijski nego karakterno, autor je, zapravo, u prvi plan stavio rat kao stanje, odnosno rat je ovdje glavni i nosivi lik. Nije ovo priča o mitskim junacima i velikim djelima, nego o običnim mladićima kojima se umjesto tastature i miša ‘zaplelo među prste sjajno djelo, uglačan i savršen proizvod, vješta inženjera Kalašnjikova’”, kazao je Baković.