“Riješit ću se automobila u oktobru ili novembru. Penzionisan sam, a tu je i cijena goriva i tako… U jednom trenutku, morate nečeg da se odreknete”, kaže 80-godišnju Muler.
Širom svijeta, vozači poput Mulera, preispituju svoje navike i lične finansije zbog naglog skoka cijena benzina i dizela, podstaknutog ruskim ratom u Ukrajini i globalnim oporavkom od pandemije covida 19. Cijene energije su jedan od ključnih faktora rasta inflacije širom svijeta, zbog kojeg je životni standard sve skuplji, prenosi Glas Amerike.
Potrošači širom svijeta donose različite odluke zbog sve skupljeg goriva: Da hodaju više. Ili voze biciklo. Idu podzemnom željeznicom, vozom ili autobusom. Koče manje da bi štedjeli gorivo. Preispituju planove da automobilom idu na odmor. Ili da se čak riješe vozila.
Za milione ljudi, koji nemaju pristup adekvatnom javnom saobraćaju ili ne mogu da se odreknu automobila iz nekog drugog razgloga, rješenje je da ipak plaćaju gorivo, ali štede negdje drugo.
Ngujen Trong Tujen, taksista u Hanoju u Vijetnamu, kaže da tokom saobraćajne gužve jednostavno isključi aplikaciju preko koje građani zakazuju vožnju.
“Ako sam zaglavljen u saobraćaju, cijena vožnje neće pokriti troškove goriva”, ističe Tujen.
Mnogi vozači slijede njegov primer, zbog čega je sve teže zakazati vožnju. U Manili, Ronald Sibeji nekada je dnevno trošio 900 pezosa ($16.83) dizela za vožnju “džipnija”, popularnog ukrašenog vozila koje se koristi u javnom saobraćaju na Filipinima. Sada, troši i do 2.200 pezosa ($41.40).
“To bi trebalo da bude naša zarada. Sada nije ostalo ništa”, kaže Sibeji, čija je zarada pala za oko 40 posto zbog rasta cijena goriva.
Cijene benzina i dizela su složena kombinacija cijena sirove nafte, poreza, kupovne moći i bogatstva pojedinačnih zemalja, vladinih subvencija tamo gdje ih ima, i prihoda posrednika kao što su rafinerije. Cijena nafte je u dolarima, tako da ako neka zemlja uvozi taj energent, računa se i kurs – cijene goriva u Evropi nedavno su skočile dijelom i zbog slabije vrijednosti eura.
Često postoje i geopolitički faktori, kao što je rat u Ukrajini. Kupci koji odbijaju da kupe rusku sirovu naftu i zabrane koje su zapadne zemlje uvele na ruske energente potresli su naftna tržišta već suočena sa manjim zalihama zbog brzog oporavka od pandemije.
Postoji globalna cijena nafte – oko 110 dolara po bareli – ali ne i globalna cijena goriva zbog poreza i drugih faktora. U Hong Kongu i Norveškoj, možete da platite više od 10 dolara po galonu (oko 3,8 litara). U Njemačkoj, možda oko 7 i po dolara po galonu, a u Francuskoj 8. Prosječna cena u Sjedinjenim Državama po galonu je nešto niža, oko 5 dolara, ali je to prvi put da je tako visoka.
Stanovnici siromašnijih država brzo osjećaju posljedice većih cijena energije, ali nisu pošteđeni ni Evropljani i Amerikanci. Amerikanci imaju slabiji pristup javnom saobraćaju, a čak ni saobraćajne mreže u Evropi nisu dostupne svima, pogotovo u selima.
Šarl Dupon, menadžer jednog butika u regionu Eson južno od Pariza, jednostavno mora da automobilom ide na posao.
“Praktikujem eko-vožnju, što znači da vozim sporije i izbjegavam iznenadno kočenje”, objašnjava Dupon.
U Rimu, Leticija Ćećineli kaže da vozi biciklo i pokušava da manje koristi automobil “kada je to moguće”.
“Međutim, imam dijete i moram da ga vozim u kamp. A to radim tako što ne kupujem ekstra picu”, kaže Ćećineli.
Cijene na pumpama mogu da budu i politički “dinamit”. Američki predsjednik Joe Biden traži od Saudijske Arabije da proizvodi više nafte da bi pomogla da se smanje cijene goriva, a planira da i tu zemlju posjeti sljedećeg mjeseca nakon što je OPEC odlučio da poveća proizvodnju. SAD i druge zemlje takođe su pustili naftu iz strateških rezervi, što pomaže ali nije ključno.
Nekoliko zemalja ograničilo je cijene goriva, među kojima je Mađarska, gdje popust ne važi za strane tablice. U Njemačkoj, vlada je smanjila porez za 35 centi po litru benzina i 17 centi za dizel, ali su cijene uskoro počele ponovo da rastu.
Njemačka je takođe uvela jeftiniju mjesečnu kartu za javni saobraćaj od 9 eura, što je dovelo do gužvi na željezničkim stanicama i vozovima tokom nedavnog prazničnog vikenda. Međutim, taj program traje samo tri mjeseca i ne koristi mnogo stanovnicima sela gdje nema željezničkih stanica.
Ustvari, potrošnja goriva je na nivou od prije pandemije, pokazuju podaci njemačkog udruženja benzinskih stanica.
Da li je olakšanje na vidiku? Mnogo toga će zavisiti od toga kako rat u Ukrajini bude utjecao na globalna tržišta nafte. Analitičari kažu da će određene zalihe ruske nafte definitivno nestati, s obzirom na to da je Evropska unija obećala da će okončati veći dio uvoza ruske nafte u roku od pola godine.
U međuvremenu, Indija i Kina kupuju više ruske nafte. Evropa će zalihe morati da nabavlja iz drugih zemalja, kao što su bliskoistočne koje takođe ne ispunjavaju zacrtane ciljeve kada je riječ o proizvodnji.
Za mnoge, večernji izlasci i obavezni ljetnji odmori, kao što je to slučaj u Evropi, su među stvarima na kojima se štedi. Izabel Bruno, nastavnica koja živi u predgrađu Pariza, sada ide autobusom do željezničke stanice, umjesto 10-minutne vožnje.
Moj suprug i ja smo zaista zabrinuti zbog odmora zato što smo se nekada često vozili da posjetimo porodicu na jugu Francuske. Sada ćemo morati da obraćamo pažnju na cijene karata za voz, i da automobil koristimo samo za kraću vožnju”, kaže Bruno.
Leo Teus, grafički dizajner iz San Franciska, kaže da mora da bude pažljiv kada sipa gorivo dok ide da se sastane sa klijentima – često ne puni cijeli rezervoar. Cijene goriva u Kaliforniji su najviše u SAD, blizu 7 dolara po galonu u nekim djelovima te države.
A kada je riječ o odlasku u klubove ili barove poslije posla, Teus ističe: “Morate sada da razmišljate o gorivu, morate da odlučite da li zaista vrijedi da izlazite?”