Iako su drva najjefinija i ona su duplo skuplja, a centralno grijanje i grijanje na plin skuplje je za pedeset posto.
Kako s penzijom od 420 maraka samo grijanje plaćati 240. Za O Kanal ispričao je Ahmed Bešić.
Ahmed Bešić je penzioner. Kaže, nikad gore i teže.
– Ljudi više nisu na ivici gladi, ljudi su gladni, a dažbine sve veće. Po jednom kvadratu, kolko ko ima kvadrata puta 3,18, to je ta cijena.
Ako čovjek ima dvosoban stan od pedesetšest kvadrata to je 186 maraka, od 66 kvadrata 210 maraka. Garsonjerica od 28 kvadrata 80 maraka – kaže Bešić.
Računi sve pokazuju. Sa svim poskupljenjima računica je jasna. Samo od prošle godine, prvo je jedan mjesec bilo 140, pa 150, 168, a sada u novembru će biti 240 maraka.
– Šesdeset posto penzionera prima najmanju penziju od 420 maraka, pola penzije ide za grijanje, a ostalo za troškove života – kaže Bešić.
Prema njegovim riječima, penzionerima koji primaju 424 marke, kad poplaćaju režije za običan stan, jednosoban, za život ostane 85 maraka da od toga žive.
– Prošle godine je umrlo 993 penzionera s opštine Novi grad, korona je dosta učinila, ali vjerujte da su ljudi umirali jer nemaju od čega da žive.
Čovjek treba od sebe da krene u svemu. Kako biste vi da imate tu minimalnu penziju, kakvom kalkulacijom da vi živite – govori Bešić.
Penzioneri su tražili od Vlade Federacije subvencije za grijanje, za plaćanje energenata. Odgovor, kaže Ahmed, nikada nisu dobili.
– Kako ovi ljudi na vrhu koji trebaju da vode računa o ovom narodu, šta rade s ovim narodom. Za sve na svijetu ima sredstava, ali kada je u pitanju narod, sirotinja, penzioneri – za to nema.
U kantonalnom sudu su tužbe za neplažene režije, jer ljudi nemaju od čega, shvatite jednom, nemaju od čega i bruka je i sramota podignuti penzioneru dvadeset maraka, a sebi uzeti 500 maraka – govori Ahmed.
Za njega je porazno nepoštovanje, nemarnost i izrugivanje onima sa najnižim primanjima. Sve zemlje su osigurale sigurne subvencije, za sve građane.
– Ovih pedeset maraka od kantona nije dovoljno. Nema lijepe riječi za sve one čija je obaveza da misle o svojim građanima.
– Još vrijeđanje ljudi. Ne moraš ti imati veliki stan da bi ti bila velika cijena, da se ljudi odreknu stana gdje žive više od pedeset godina da treba da ga proda, sutra da ode u neku garsonjericu, to je krajnja drskost, vjerujte i bezobrazluk – poručuje.
I baš kao što Ahmed kaže, bezobrazluk. Sit gladnom ne vjeruje, a oni koji bi trebali ne reaguju, piše O Kanal.