Simbolika Božića i običaja vezanih za Božić koji i danas projavljuju tajnu Hristovog rođenja otkriva se u milosti prema drugima, u ljubavi i ljepoti susretanja drugih ljudi, a preko njih i samoga Boga koga nosimo u svojim dušama kazao je u razgovoru za Fenu protojerej stavrofor prof. dr. Vladimir Stupar, govoreći o najradosnijem prazniku pravoslavnih vjernika – Božiću kojim se slavi rođenje Isusa Hrista.
On je u intervjuu za Fenu govorio o značaju vjerovanja u rođenje Isusovo i simbolici koju sa sobom nosi, običajima ali i izazovima sa kojima se svijet i obični ljudi suočavaju – ekonomskoj krizi, otuđenosti ljudi, odlasku mladih…
Božić je vrijeme, kazao je Stupar, kada slavimo i kada se sjećamo bezmjerne ljubavi Božije koja se otkrila u rođenju Sina Božijeg koji je postao čovjek – sazdan i stvoren kao ikona Božija obdaren svim savršenstvima Božijim.
Prekinuvši zajednicu sa Bogom, čovjek se kroz grijeh udaljio ne samo od Boga već i od svoje istinske čovječnosti. U rođenju Isusa Hrista Sina Božijeg ponovo je zadobijena ljudska iskonska ljepota.
Bog je postao čovjek, navodi on, da bi nas ljude učinio bogovima po blagodati. Zbog toga je u ljudsku prirodu usađena potreba za vječnim životom utemeljenim na Božijoj slobodi, ljubavi i zajednici jednih sa drugima, ali i sa Bogom. Bez Boga čovjek ostaje vječna tajna koja se ne može odgonetnuti u svim dubinama psihofizičke stvarnosti i duhovnosti koja je sabrana u jedinstvenosti i neponovljivosti ljudske ličnosti. To da nas Bog voli, jer je postao kao što smo mi u svemu nama podoban osim u grijehu, daje svakom čovjeku vrijednost na planu vječnog života. Zbog toga Božić koji nam Hrista objavljuje i koga, oni koji Božić slave, uvodi u nebozemnu radost, otkriva sobom smisao postojanja čovjeka i cjelokupne tvorevine Božije u jedinstvu sa Svetom Trojicom – istakao je prof. Stupar.
Govoreći o simbolici Božića, Stupar podsjeća da se na Badnji dan uoči Božića pali badnjak koji označava Hristovu toplotu. Badnjak koji unosimo u kuću simboliše Hrista koga unosimo u kuću svoga srca. Toplota zapaljenog Badnjaka simboliše Hristovu toplotu kojom zagrijavamo svoje srce da bi voljeli i Boga i bližnje i sve ljude i sav Božiji svijet. Dolazak polaznika ili položajnika u kuću je dolazak Hrista u naš svijet i kroz Hrista svakog dobra i blagoslova Božijeg. Bogata trpeza simboliše bogatstvo budućeg života koje sada djelimično osjećamo i dijeleći ne samo hranu već i ljubav kao Božiji dar, učimo se da volimo i budemo voljeni. Svako darivanje je radost dobrote Božije u kojoj i mi lično učestvujemo – pojašnjava.
Profesor Stupar smatra da savremeni način života postaje problem za čovjeka zbog toga što smo otuđeni jedni od drugih. Čovjek je društveno biće ili biće zajednice i njegova potreba za drugim se ne iscrpljuje samo u društvenim i socijalnim dimenzijama čovjekovog postojanja.
Usamljenost na metafizičkom planu, naglašava on, nastaje onda kada naše srce ohladni i kada izgubimo osjećaj jedni za druge. Zbog ohladnjelosti srca, današnji ljudi ne mogu pronaći istinsku sreću, mir i radost u svom životu.
Ono što nas okružuje i sva privlačnost života u materijalnom blagostanju ne može srce čovječije da ispuni, jer čovjek što više ima to sve više biva nezadovoljniji. To se nezadovoljstvo osjeća na svakom koraku jer je nestalo radosti. Zbog toga nas Božić podsjeća da živimo radi Boga i bližnjih i da svoje srce ispunimo ljubavlju prema Bogu i bližnjima. Darujući svoje srce Bogu i bližnjima naše srce će se ispuniti radošću, smatra Stupar.
Potrebno je, dodao je, da otkrijemo Boga u sebi da bi otkrili Boga u bližnjima i svim ljudima na ovom svijetu – tako će se naš život preobraziti od gorčine u sladost i od muke u radost. Duhovna ljepota je u tome da nahranimo svoju dušu Božanskom svjetlošću, ljubavlju i mirom kroz pokajanje i povratak Hristu, a kroz Hrista i sjedinjenjem sa Hristom otkrijemo svoju radost i drugima. Dobra djela koja smo pozvani da činimo drugima, učinit će živote svih nas ispunjenim ljubavlju i radošću – poručio je on.
Izazovi vremena u kome živimo, dodaje, su pred svima nama i mi ne možemo da utičemo na njih direktno, ali možemo da učinimo ono što je do nas. Donesimo lijepom riječju osmijeh ljudima sa kojima živimo i radimo. Dobrim mislima i molitvom u srcu unesimo svjetlost u živote naših bližnjih. Nećemo morati dati odgovor pred Bogom za ono što nismo mogli da ispunimo, već za ono što smo mogli da učinimo, a nismo učinili. Ne propustimo ni jednu priliku koja nam je data od Boga da učinimo dobro. Savjesno vršimo svoje dužnosti, pomozimo jedni drugima da bi nama Bog pomogao. Bog nas poznaje po srcu, i ako je u nama tuga i tama onda smo nemoćni da činimo dobro – pojašnjava.
Ako je u nama ljepota Božija, ističe Stupar, onda ćemo tu ljepotu prenijeti i drugima i kada ništa ne govorimo. Jednostavno, potreban nam je Bog da bi našli smisao života ali su nam i bližnji potrebni, jer se kroz njih spasavamo. Ako hoćemo dobro sebi da činimo, onda činimo drugima samo dobro. Ako nam bližnji ne uzvrate dobro, ne treba da se predajemo već treba da istrajavamo na putu dobra, naglasio je Stupar.
S obzirom na to da se i ovaj Božić dočekuje u vrijeme ekonomsko-socijalne krize te rata u Ukrajini, Stupar upućuje na molitvu – slava Bogu na visinama i na zemlji mir među ljudima, dobra volja.
Kaže kako ne treba da se plašimo jer nas Bog nikada neće ostaviti. Steknimo ljubav Božiju tako što ćemo se pomiriti sa Bogom kroz ispovijedanje svojih grijehova. Mnogo puta pogriješimo, no ne treba da ostanemo u grijehu, već da grijeh odbacimo od sebe. Ljudski je griješiti, ali nije ljudski ostajati u grijehu. Kada steknemo ljubav onda će strah izaći iz srca naših. Strah nas paralizuje i čini nesposobnim da činimo dobro. Svako vrijeme ima svoje breme, kako kaže narodna mudrost, a Bog prema teretu koji nosimo i bremenu koji nas opterećuje daruje i silu da izdržimo sva iskušenja. Čuvajmo i umnožavajmo dobrotu i ljepotu u srcima našim i u svakodnevnim našim životima, jer će nas Bog po ljubavi poznati da smo Njegovi istinski sinovi i kćeri. Biti čovjek je najveća vrijednost, jer se Hristos očovječio da bi nas obožio. To je poruka Božića da se u svjetlosti Hristovoj poznaje vječna nestvorena svjetlost carstva Božijeg – poručio je protojerej stavrofor prof. dr. Vladimir Stupar u intervjuu za Fenu.