Svega sat vremena nakon zatvaranja biračkih mjesta širom BiH, visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH koje se odnose na način popunjavanja Doma naroda i blagovremenu implementaciju izbornih rezultata.
Šef OHR-a je tako HDZ-u BiH, stranci Dragana Čovića, omogućio da postane nezaobilazan faktor u formiranju vlasti, za šta će moć crpiti iz tradicionalno odličnih rezultata koje postiže u svojim utvrdama, odnosno kantonalnim skupštinama u kojima ima apsolutnu dominaciju. Schmidtovom odlukom HDZ-u je sasvim sigurno omogućena veoma “tvrda” pozicija u predstojećim razgovorima/pregovorima oko konstituisanja nove vlasti na federalnom, a samim tim i državnom nivou.
A naročito simptomatična je činjenica da je netom prije donošenja odluke visoki predstavnik bio na telefonskom raportu kod – ni manje ni više – gospodina legitimnog – Dragana Čovića. Je li Schmidt od Čovića zapravo tražio “zeleno svjetlo”, nazvavši ga svega pola sata prije donošenja odluke? Je li Čović nepromišljeno razotkrio sebe i Schmidta objelodanivši dijelove sadržaja tog razgovora javnosti? Možda mu je ipak bilo pametnije da šuti. Jer, zašto je Schmidt upravo Čovića izabrao kao jedinog političara u BiH kojem će saopštiti svoju odluku prije njenog objelodanjivanja javnosti? Čime je to ovaj zaslužio? Možda jer ga je šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler proglasio “šampionom evropskih integracija”?
“Gospodin Schmidt je zvao negdje oko 19.15 da me informira da će proglasiti odluku. Pitao sam ga – pa kada? Rekao je vrlo brzo. U narednih pola sata mislim da se takvo nešto i desilo. Razgovarali smo 7-8 minuta. On me uvjeravao da želi poslati poruku da možemo odmah pristupiti realizaciji izbornih rezultata kad su u pitanju domovi naroda, odnosno da mu je ključna ideja deblokirati proces. Ja sam mu rekao, ako to vi ovim rješenjima uspijete, naravno da to podržavamo”, rekao je Čović. Jasan je to izgleda bio signal Schmidtu da ima Čovićev pristanak i odmah je krenuo u akciju, tzv. paket funkcionalnosti objavio je već prije 20 sati.
Sasvim zadovoljno ruke su potom trljali i u vrhu Republike Hrvatske, iz kojeg su prethodno javno priznali da su mjesecima temeljito i diskretno sa Schmidtom razgovarali o izmjeni Izbornog zakona BiH. Njihovo lobiranje u međunarodnim krugovima, prije svega premijera Andreja Plenkovića, predsjednika RH Zorana Milanovića i šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana polučilo je rezultat. Iako, ni Čović, a ni vrh susjedne nam države nije u potpunosti zadovoljan Schmidtovom odlukom. A bili bi da je za sva vremena zagarantovao da će svaki naredni HDZ-ov kandidat zasjesti u udobnu fotelju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Možemo samo zamisliti kako bi im se caklile oči kada više ne bi morali gledati “dva bošnjačka člana u Predsjedništvu BiH”.
Je li Schmidt narušio integritet i legitimitet izbornog procesa donošenjem ovakve odluke na dan izbora? Zašto je pogodovao jedino HDZ-u i je li na taj način zakomplikovao ionako komplikovani reformski proces u BiH? Zašto je odlučio zasjeniti rezultate izbora za koje su mnogi građani iščekivali da budu historijska prekretnica? Mnogo je otvorenih pitanja, ali sve su prilike da ćemo na adekvatne odgovore morati pričekati barem još neko vrijeme.