Rane 90-te donijele su agresiju na BiH, a u tom svom zlu i sivilu sarajevski pop-rock sastav Konvoj borio se na svoj način, kao i njihove kolege umjetnici koji su stvarali u to vrijeme sjajne pjesme prepune emocija, ljubave, tuge, patriotizma… svega onog što nas je svakodnevno pratilo u teškim vremenima, ali i u isto vrijeme su nas održavale normalnima koliko je to uopšte bilo moguće.
Ipak, sarajevski duh je preživio, svirali su i pjevali Konvojevci dok su četnici sa okolnih brda svakodnevno ubijali Sarajlije, gasili mlade živote, a nisu stali ni poslije agresije kada su krenuli izdavati svoje prve albume.
Svakako treba izdvojiti turneju 1997. kojom su osvojili simpatije u cijeloj BiH, ali i veliki solistički koncert u sarajevskom Domu mladih 2014. godine kada su njihovi fanovi mogli uživati u prepoznatljivim zvucima i tekstovima benda, prepunim životnih priča, sarajevskog blagog nadrealizma i ljubavi.
“Pjesma album”
Članovi benda Hamdija Hamo Salihbegović (gitara) i Nedžad Merdžanović (vokal i gitara) govorili su za Bosnainfo o aktuelnostima benda, novom hitu, nekadašnjim vremenima, Sarajevu…
Ovih dana u centru pažnje je najnoviji hit Konvoja “Balkan Dert”, pjesma koja u sebi sadrži mnogo toga i koju će mnogi morati preslušati nekoliko puta da bi shvatili kakve sve priče nosi u sebi – priče s kojima se susrećemo manje – više svaki dan.
O pjesmi nam je govorio Salihbegović:
– Ukratko pjesma je slojevita, pa je zbog toga zovemo “pjesma album”. Pored svakodnevnice koja nas oblikuje, pjevamo o tome kako bi moglo da bude, a sigurno bi moglo bolje od ovoga što imamo danas. To jeste priča sviju nas na Balkanu, jer princip je isti sve su ostalo nijanse. Blesavo mi je govoriti kako je publika prihvatila pjesmu, ali reakclje su burne, od suza nazivajući je manifestom generacije, do oduševljenja novim zvukom. Nama je najvažnije da smo u datom trenutku izvukli najbolje iz sebe. Što se tiče motiva, puno toga je u nama, samo je pitanje u kojem će nas pravcu muzika odvesti, jer ona je ta koja je prvobitna emocija kada stvaramo, priča nam član Konvoja.
Svi oni koji su svojevremeno u postratnim godinama uživali u zvucima Konvoja i slušali pjesme poput “Komšija s prozora”, “Ljubav ima razloge” i sličnima… primjetit će veliku razliku u zvuku i stilu kada poslušaju “Balkan Dert”, kao da se radi o nekom drugom bendu, što najbolje opisuje raznolikost stvaralaštva ovog benda, čega su u Konvoju itekako svjesni.
– Ta konstatacija je nama odličan feedback i mnogo nam se dopada kada čujemo tako nešto. Zapravo, na neki način u potrazi za novim zvukom uvijek pokušavamo sebe da iznenadimo, a ovaj put smo se definitivno unaprijedili. Pjesme koje ste spomenuli su naši klasici i one su bile i ostale pečat jednog vremena i stvaranja. Kako vrijeme odmiče sazrijevamo kao ljudi, ali i kao kreativci pa samim tim kao rezultat imamo i „Balkan dert“ na koji smo veoma ponosni. Obzirom na to da je dugo trajao period od prvog tona, stiha, aranžmana, pa u konačnici i video spota, pjesma u sebi sadrži mnogo elemenata koji u prijašnjim radovima nisu bili zastupljeni, priča nam Merdžanović.
– Raznovrsnost našeg stvaranja je u neku ruku i dobro i loše. S jedne strane želimo da kažemo puno toga što nosimo u sebi, a s druge strane znalo se desiti da pobjegnemo od osnovnog koncepta što je kao rezultat imalo žanrovsko šarenilo. Naprosto, volimo muziku i različite pristupe, pa se to kroz karijeru i odražavalo na naš kreativni rad, dodao je.
Svaka Mjesna zajednica imala Dom kulture
Često se može čuti kako su prije, tokom i u periodu nakon rata, iz umjetnika i sarajevskih kafana kao iz zemlje nicali prelijepe emotivne pjesme, klasici i priče jer je vrijeme bilo takvo kakvo je bilo, i ljudi su bili bliži, “ljudskiji” i prirodniji, a motiva nije nedostajalo.
Konvoj je svakako jedan od dokaza da se i u današnje ubrzano i digitalno doba itekako može stvarati, samo je pitanje “potrebe za izražavanjem”, kako nam je objasnio Salihbegović.
– Iskreno, mislim da se uvijek može pjevati o svemu, samo je pitanje potrebe da se izrazimo. Sve dok čovjek ima želju da stvara, to i treba da radi. Činjenica je da smo u ratnom periodu bili pod nabojem emocija, da je kuhalo u nama, samim tim što nam je svaki trenutak mogao biti posljednji. Lice u lice s takvom realnošću, živjeli smo punim plućima, tako da intenzivna produktivnost u tom periodu nije bila ništa neobično. Kako se spustio nivo svjesnosti i svako od nas prepustio životne komande vlastitom autopilotu, tako smo se i uljuljkali manje ili više. Takvom ambijentu pridonijeli su vlastodršci svojim represijama, ne pitaj puno, ne talasaj, možeš ostati bez posla itd. Eto letargije, defetizma i sličnog… na kućnom pragu. No i pored toga mislim da posljednjih godina imamo fantastičnih muzičkih ostvarenja u cijeloj regiji. Ona uglavnom dolaze od izvođača koji imaju socijalnu odgovornost, da tako kažem. Bilo da ukazuju na probleme u društvu, pjevaju o ljubavi ili bilo kakvoj tematici da je riječ, rade to sa stilom i kvalitetnim promišljanjem. Mislim da svi trebamo imati vlastiti filter za muziku, inače ćemo završiti pod tušem bućkuriša u borbi za našu pažnju, smatra Hamo.
Vratili smo se potom dugi niz godina unazad, a Salihbegović nas je podsjetio na početke benda i kako je sve krenulo.
– Klinci koji su se družili dobili su priliku da vrijeme na ulici zamijene muziciranjem. Prije je svaka mjesna zajednica imala svoj dom kulture, naš je bio na Kovačima. Činjenica je da je nekada neko mislio na omladinu i na kulturne sadržaje koji su jako bitni za razvoj društva. Tu smo naučili prve akorde, melodije, imali prve nastupe, a onda se lagano spustili do Doma mladih, gdje smo kao najmlađi učesnici dobili nagradu publike na regionalnom festivalu “Nove nade nove snage” koji je organizovao pokojni Želimir Altarac Čičak. I tako, svirali smo i kalili se svuda, mijenjala se ekipa u bendu, da bi se početkom rata okupili u sastavu Nedžad Merdžanović – vokal i gitara, Đozo Muamer – bas gitara, Damir Arslanagić – klavijature, Almir Čopra – bubnjevi i Hamdija Salihbegović – solo gitara.
– I danas često izvodimo pjesme s prvog albuma “Sa vremenom”. To je period kada smo bili mladi i naša generacija je prolazila kroz šta je već prolazila, a muzika se uvukla duboko pod kožu kao svjedok nama jako važnog vremena. Danas nas posebno raduje sve veći broj mladih u publici, koji nas postepeno otkrivaju. Do sada smo objavili pet studijskih, jedan live album, i tri singla, prisjetio se naš sagovornik.
Glavni grad BiH je poznat po muzičkom i filmskom stvaralaštvu, velikom gostoprimstvu i ćevapima, ali i po svom humoru i prirodnim nadrealnim situacijama koje se često vezuju za ovaj grad i ljude u njemu.
Tokom niza godina svog rada, Konvojevci danas smatraju da je sam opstanak grupe nadrealan.
– Nadrealna situacija sama po sebi je opstanak u muzici sve ove godine. Nadrealnim se čini i to da još uvijek imamo poklonike i ljude koji slijede ovo što radimo. Veoma smo zahvalni na tome i to nas na neki način i drži začaranim i ne dozvoljava nam da odustanemo. Stvaramo prije svega zbog sebe, iz potrebe da se izrazimo, no isto tako i zbog ljudi koji postavljaju pitanja, ali ujedno traže i odgovore.
– Vjerujem i nadam se da mi kao društvo možemo prevazići vic i ćevap kao jedine simbole našeg društva. Imamo tako dobrih i kvalitetnih ljudi, ideja i inicijativa kojima bi sigurno trebalo davati više medijskog prostora, pa da svi s pravom budemo ponosni. Takvi pojedinci i grupe trebaju biti svjetionici u ovom vremenu iskrivljenih vrijednosti, smatra Merdžanović.
Savjet mladim muzičarima
Posljednjih 20-ak i više godina sve i svašta je “doputovalo” u glavni grad BiH kada je muzika u pitanju, a mladima se servira uglavnom ono što mnogi zovu muzičkim “neukusom” i “smećem” u odnosnu na sve ono što je prije nastalo na sarajevskim ulicama kada su bendovi i solo pjevači u pitanju, iz raznih muzičkih žanrova. Uz sve to dobrim dijelom se promijenio i mentalni sklop ljudi, njihova kultura, a razlog tome i masovan odlazak Sarajlija van svog rodnog grada.
Nedžad Merdžanović smatra da je to neminovno.
– Vremena se mijenjaju i to je sasvim normalna neminovnost kojoj se ne treba opirati. Pitanje je šta se u današnjem vremenu servira našoj mladosti i koji su to uzori u kojima bi se oni mogli ogledati. Svjedočili smo u posljednjih dvadesetak godina kako se radilo na degradaciji kulture i odnosu prema istoj, no čini se da je ostalo upaljeno neko malo svjetlo da treperi, koje na kraju može obasjati cijeli ovaj prostor. Želim da vjerujem da će doći bolja vremena, samim tim bolji i kvalitetniji ljudi koji će usmjeriti našu mladost ka progresu. Boriti se može jedino ličnim primjerom, kvalitetnim radom i ne odustajanjem.
– A Sarajevo? Sarajevo je bilo i uvijek će biti putokaz i susjedima i komšijama kako se može i treba boriti protiv demona savremenog društva. Iako je odnos licemjeran i s podsmijehom (ponekad smo i sami krivi za to), Sarajevo i danas daje najbolje muzičare/autore, filmske radnike, pisce, sportiste….neka tako i ostane, smatra bh. muzičar.
Merdžanović je govorio i o aktuelnim i budućim projektima Konvoja, koji je poznat i po saradnji s mladima i pozorištem.
– Mi srećom imamo tu privilegiju da smo neovisni i da radimo po osjećaju, odnosno da stvaramo bez pritiska. Iz takvog odnosa proizilaze muzika i stihovi kojima nužno treba vrijeme. Kao rezultat dolaze kompozicije sa kojima smo prvenstveno mi zadovoljni, a kako vrijeme prolazi naši apetiti su sve izražajniji. Ponekad se desi da to malo i potraje… U svakom slučaju svakodnevno radimo u našem studiju „Antika“ i to ne samo za Konvoj, nego i za Suncokrete (hor i škola gitare), te druge izvođače, pozorište, TV i radio klijente itd.
Za kraj, pitali smo članove benda šta bi savjetovali mladim muzičarima koji žele osnovati bend i zagaziti u svijet muzike koji često, ako se ne “probiju” svojom kvalitetom i bez adekvatnih finansijskih sredstava, može biti jako surov i u kojem mnogi talenti na kraju ostanu samo talenti.
– Za svakoga je taj put drugačiji. Niz faktora utiče na to kako će vas publika prihvatiti, ali postoje univerzalni postulati koji su uvijek dobrodošli. Za početak, uživajte u tome što radite i budite svoji. Što više slušajte muziku, analizirajte, ali joj se i prepustite. Često nastupajte, to je pravo iskustvo. Kažu jedan nastup uživo vrijedi kao deset proba. Ne zaboravite da je bend porodica. Nemojte očekivati čuda, ali dajte sve od sebe da se dese, zaključio je Salihbegović.