Kolumne

Političko licemjerje i društveni kolaps: Ima li života tokom brojanja glasova?

Nakon 22 dana beskompromisnog brojanja glasova, 22. oktobra objavljeni su djelomični rezultati Općih izbora u BiH. Dakle, čak 22 dana nakon jednodnevnog praznika demokratije, kojem je prethodno jednomjesečni praznik ubijanja u pojam predizbornim obećanjima, trvljenjima i hvalospjevima.

FOTO: AMER ČULIĆ / RINGIER
FOTO: AMER ČULIĆ / RINGIER

Ja, i? Rekao bi Bakir Izetbegović. Šta ćemo sad, dodala bi Konstrakta.

Nećemo ništa, osim što će nam se životi vratiti ili su se već vratili u ustaljenu kolotečninu priličnog ništavila, obogaćenog moralnim propadanjem na koje apsolutno nikakav odgovor nema onaj što je propadanju najviše kumovao – sistem!

Ostavit ćemo po strani da je javni gradski saobraćaj u Sarajevu kudikamo funkcionirao prije izbora, dok su se odvijali radovi na rekonstrukciji dijela tramvajske pruge od Ilidže do Čengić Vile.

Ministar Adnan Šteta, koji se odvažio na hrabar potez kakav učinjen nije 60 godina, sigurno je dio simpatija za lični izborni rezultat pobrao i zbog činjenice da je kao ministar u Vladi KS radio nešto. I što je to nešto bilo vrlo konkretno i opipljivo. Ali, sada kada je dobio mandat u Skupštini KS i vrlo vjerovatno novi ministarski, saobraćaj je gori, barem tramvajski, nego što je bio.

Šta je poenta?

U današnim društvenim okvirima, jedino i isključivo je bitna vlastita pozicija i lična korist! Makar cijena te pozicije bio i angažman za zajedničku dobrobit i društveni značaj.

U normalnim, razvijenim sistemnima, gdje je pismen svijet, obično je situacija obrnuta, ali ne i u BiH. Konkretno u Sarajevu.

Za vrijeme dok je Centralna izborna komisija davala naredbe glavnom centru za prebrojavanje odvijao se život, bar je takva pretpostavka. Da, ali samo za nekog ko sa strane dođe da virne kakva je situacija.

Dva ubistva, koja su zgrozila javnost, desila su se dok su se brojali glasovi. Apsolutno nikakve reakcije vlasti na ta dva ubistva nije bilo.

Kao društvo odavno smo u fazi moralnog raspadanja. Ljudi su dovedeni do stanja da su oguglali apsolutno na sve. Da se cijena hljeba popne na pet KM ili litre benzina, recimo, na deset KM, opet bi se tek šačica ljudi usprotivila i javno digla glas.

Došli smo, dakle, do te faze da je Zlatni ljiljan morao uzimati pravdu u svoje ruke, ubiti jednog zlostavljača, a drugog, svjestan da ovaj ima devet života, pokušati i zapaliti. Šta mislite ko je kriv zato što će jadni čovjek morati ostatak života provesti u zatvoru. Odgovor je lagan i školarcu.

Vlada KS, političari raznih fela i različitih provenijencija, obojeni svim mogućim bojama i lakovima, svaku će priliku iskoristiti da upute oštru reakciju, protestnu notu, izraze zabrinutost, kad se njih, njihovog ili uspjeha njihove stranke ili koalicije to tiče, ali niko, apsolutno niko, evo već nekoliko dana nije izašao u javnost i pozvao da na reakciju nakon što je su maloljetna unuka i njena drugarica, pred drugom, zadavile sopstvenu nanu i namjestile kao da je umrla prirodnom smrću.

Loše, grozno, mučno… ali ko tome kumuje?

Ne, za vlastodršce i za “sistem” život tokom brojanja glasova ne postoji. Čeka se da oni budu sigurni, pa da mogu lagano bez srkleta i nervoze tri i po godine lagano ubirati plodove izbornog rezultata. Malo ko, izgleda, vidi šta se u Sarajevu dešava i šta će se sve dešavati, jer prema tome nezaustavljivo jezdimo.

Društveni kolaps ovdje je dosegao takve razmjere da je boljitak apsolutno nemoguć, a svrha politike i izbora jeste da se uhljebi onaj koga je isuviše ubuzela ta, jedino čini se na Balkanu, popularna djelatnost.

Prihvati notifikacije