Selektor bh. rukometaša postao je Irfan Smajlagić.
Mnogim novinarima Pipe je trn u oku jer je tobože težak. No, oni koji su imali priliku pobliže upoznati ovog rukometnog maga, lako su mogli shvatiti da se radi o više nego pragmatičnom čovjeku, koji s novinarima jedino može izgraditi odnos ako je on zasnovan na potpunom poznavanju suštine. Besmislene izjave Pipe ne daje, tek tako reda radi da se ispoštuje forma. Kod njega sve mora imati suštinu.
Zbog te svoje “težine” Smajlagić nikada nije doživio vlastitu potvrdu u državi kojoj je dao najviše, Hrvatskoj. Javna je tajna da kada su Kauboji osvojili olimpijsko zlato u Atini 2004. bio najzaslužniji za taj rezultat, da je do utančine pripremao treninge, taktiku i bio spona izmežu igrača i tada neafirmisanog Line Červara. Nije bilo dileme koga će igrači više slušati, živu legendu rukometnog sporta i osvajača olimpijskog zlata iz Atlante 1996. ili nekog polupriznatog trenera iz Italije.
Neki će to nazvati svojeglavošću, ali Pipeta nisu mirisali, prije svih vrhovni poglavar hrvatskog rukometa Zoran Gobac, jer s Irfanom nema šprdnje, ne postoji javašluk u njegovom svjetonazoru u i rukometnom djelovanju i ako će nešto biti – bit će po njegovom.
Smajlagić je već imao priliku upoznati uslove i ozračje u kojima će raditi u BiH. Kao trener RK Bosna uspio je ovaj najtrofejniji sarajevski sportski kolektiv 2011. odvesti među 16 najboljih ekipa Evrope. Tada je usko sarađivao s današnjim predsjednikom Kenanom Magodom i generalnim sekretarom Tarikom Smajovićem, što je u konačnici bio glavni razlog da se prihvati posla selektora BiH.
Pipetu su mnogi zamjerali što je forsirao strane igrače, mahom iz Hrvatske, koje je poznavao još iz omladinskih kategorija, a ne treba uopće biti mnogo pametan da bi se zaključilo kako je oživio karijeru jednom od najboljih srednjih bekova Evrope u posljednjem desetljeću Igoru Karačiću.
Dok ga je Pipe trenirao Faruk Vražalić je bio materijal za njemačke Bundeslige, gdje je na kraju i otišao, no s prestankom Smajlagićeve brige o njemu lagano se počela gasiti i karijera jednog od naših najboljih desnih bekova također iz posljednjeg desetljeća.
Sve to što se tada zamjeralo Smajagiću, sada će imati priliku da “ispravi”. Imat će isključivo na sonu igrače iz BiH, pa ćemo da vidimo da li će ih moći usmjeriti i od njih napraviti ekipu za respekt.
Ono što je sigurno je da sa njim na klupi reprezentacija BiH može samo napredovati, pitanje je jedino koliko će operativci Saveza moći ispuniti sve zahtjeve Smajlagića.
I za kraj prenijet ćemo čuvenu jednu njegovu izjavu iz perioda kada je RK Bosna ličila na nešto, a primjenjiva je na sve životne prilike:
“Da bi se bilo šta napravilo potrebno je vrijeme. Ni dijete se ne može roditi da ne prođe devet mjeseci…”