Tvrde da je invazija dovela do “velikog rasipanja” oružja i vojne opreme. Pritom stanje ruskog vojne avijacije onemogućava zračnu vojnu kampanju punog razmjera.
Zbog zapadnih sankcija Rusija nije u mogućnosti nastaviti industrijsku proizvodnju u jednakom obimu i tako eventualno obnoviti zalihe koje se rapidno troše. Postoji uobičajena percepcija među vojnim analitičarima ali i zabrinutim građanima da je Rusija naslijedila golemu zalihu topničke opreme od Sovjetskog Saveza. I to je tačno. Problem je u tome što ista nije bila predviđena za dugo skladištenje. Još se u ljeto, 2002. godine, tokom drugog čečenskog rata ruska vojska suočila s nedostatkom granata od 122 mm i 152 mm. Arsenal je temeljito pražnjen ne samo u dvama čečenskim ratovima i u Gruziji nego i vojnom kampanjom u Ukrajini tokom 2014. i 2015. godine, a vjerovatno još više u Siriji.
General Staff of the Armed Forces of #Ukraine, rightly continue not to post info on its southern offensive. So please refrain from doing so, especially images/footage of 🇺🇦 forces. Russia invaded Ukraine in 2014, so we can all wait a little longer to report hopefully good news. pic.twitter.com/hEgV06brdk
— Glasnost Gone (@GlasnostGone) August 31, 2022
Istovremeno, treba imati na umu da je stopa potrošnje granata tokom dva čečenska rata bila višestruko niža nego tokom rata u Ukrajini gdje stopa potrošnje doseže 40 do 60 hiljada svih vrsta granata dnevno, a onda za vrijeme “zatišja” pada na dvadesetak hiljada ispaljenih jedinica.
Cijeli ruski vojni sektor u ozbiljnim je problemima
Kao rezultat toga, ispada da je Rusija tokom šest mjeseci agresije na Ukrajinu trebala potrošiti najmanje 7 miliona granata, ne računajući pritom gubitke frontalnih skladišta koje su napadale ukrajinske snage. Drugim riječima, ako intenzitet rata ostane na sadašnjoj razini, Moskva će se suočiti s opipljivim nedostatkom granata do kraja 2022. godine i morat će štedjeti municiju.
Osim granata, tu je i problem istrošenosti cijevi. Dok vodilice na višecijevnim raketnim sustavima imaju dug životni vijek ako se pravilno održavaju, cijevi puščanih topova, kao i tenkovskih, troše se puno brže. Čak i ako pretpostavimo da ruski vojnici ne zanemaruju procedure održavanja cijevi i drugih mehanizama oružja, skora istrošenost topništva dovest će do drastičnog smanjenja njegove učinkovitosti.
Ruska industrija topništva i municije prožeta je istim problemima kao i cijeli ruski vojni sektor. Oprema se troši brže nego što se ažurira, hronično nedostaje osoblja i zdravih regulacija u vladinim obrambenim ugovorima. Sve to dovodi do dodatnih gubitaka ili, u najmanju ruku, dodatnih troškova. Ko plaća greške? Građani Rusije.
Novac neće biti dovoljan
Zato, s obzirom da su odsječeni od opskrbe zapadnom opremom, rezervnim dijelovima i materijalima te istovremeno ograničeni u ljudskom kapitalu, ruski će se proizvođači streljiva u doglednoj budućnosti neizbježno suočiti s drastičnim smanjenjem proizvodnje. Ako i izdrže 2023. godinu, pad je nakon toga neizbježan. Ruska industrija naprosto nema potencijal za ozbiljno povećanje proizvodnje između ostalog i zbog relativno niske produktivnosti rada. Potonje je ograničeno samim karakterom organizacije rada u poduzećima ruskog vojno-industrijskog kompleksa ali i političko-ekonomskim modelom u cjelini.
U isto vrijeme, uzimajući u obzir sve gubitke i kvarove, Rusija je još uvijek u stanju održavati oko 400 borbenih aviona različitih tipova i oko 360 helikoptera u blizini ukrajinske granice. No, i u ovom se slučaju proizvodni kapacitet pokazuje kao nenadoknadivo ograničenje. Ako je u deceniji prije sveobuhvatne agresije Rusija godišnje proizvodila oko 30-35 borbenih zrakoplova i 25-30 jurišnih helikoptera te modernizirala oko 130 do 200 jedinica različitih aviona, planirani prijelaz na novu generaciju borbenih aviona u ovoj deceniji sugerira logično smanjenje broja u korist bolje kvalitete.
Uprkos planiranoj infuziji od najmanje stotinu milijardi rubalja u vojnu industriju, i to samo u 2022. godini, The Insider navodi da će sveobuhvatna logistička slika više ovisiti o konkretnim potezima različitih vojnih menadžera nego o samom novcu. Jednostavno rečeno, pišu, ova će industrija veoma skoro umnogome više nalikovati na manualnu nego ozbiljnu industrijsku proizvodnju, piše Jutarnji.