Na časovniku zeničkog rudnika odavno je prošlo pet do 12. Problemi koji potresaju rudare sve su učestaliji, a dugoročnih rješenja ni na vidiku. Nova blokada računa ponovo je dovela u pitanje rad u rudniku i opstanak. Poštovanje kolektivnog ugovora, ono je na čemu rudnici Mrkog uglja Zenica insistiraju.
“Sva rješenja koja se donose u okviru ovog rudnika, bilo na višem nivou, ili samoj upravi, su kratkoročna. Svaki mjesec dana, u posljednjih godinu, rudari RMU Zenica su na TV-u, svaki mjesec tražeći jedno jedino, a to je isplata plata na vrijeme i poštovanje kolektivnog ugovora”, kaže Nedžad Duraković, predsjednik sindikalne podružnice “Raspotočje”.
No, ovoga puta, blokada računa dijelom je posljedica i interne neodgovornosti.
“Opet nova blokada, neka firma iz Poljske, dva i po miliona. Nažalost, ima tu i nekih naših nesavjesnih radnika koji blokiraju za PIO i MIO. Nama ni prošla plata nije isplaćena u potpunosti, dakle, plata za mart koja je isplaćena u aprilu, nije isplaćena u potpunosti, radnicima nisu uplaćene rate kredita, koje je nama odbilo”, kaže Elvedin Avdić, predsjednik sindikata rudara RMU Zenica.
Pozadina učestalih blokada je upitna, kažu, a od Elektroprivrede BiH i nove Vlade rudari traže da se uključe u traženje rješenja.
“Da li je neko namjerno povukao ovu blokadu, da li nije, ja više ne znam”, dodaje Avdić.
Iz Uprave rudnika nisu željeli pred kamere. Kažu, za to im je potrebno odobrenje Elektroprivrede BiH. No, ni prvi čovjek Admir Andelija nije bio raspoložen za izjavu. Tokom kratkog razgovora poručio je da za nagomilane dugove rudnika, nije odgovorna Elektroprivreda. U međuvremenu je na svojoj Facebook stranici, Samostalni sindikat radnika rudnika FBiH, objavio tužbu za klevetu koju je Andelija podnio protiv Zuhdije Tokića, predsjednika Sindikata rudnika Kreka, no ni sa tim, kaže, nije upoznat.
Ukoliko zahtjevi rudara ne budu ispoštovani do četvrtka u 15 sati, u drugu smjenu, kažu, neće ići. I tako će otpočeti generalni štrajk, ko zna koji po redu, u posljednjih nekoliko mjeseci.
Ipak, ovoga puta, svoja prava neće tražiti na ulici. Od odgovornih očekuju da se izjasne da li im je potreban rudnik, te, ako nije, da ih isplate i zatvore ga. Međutim, nekada nije bilo ovako. Ambijent ispred rudnika i dalje skromno odslikava neki raniji, srećniji period. Tome svjedoči i Alija Selman, koji ovdje radi punih 36 godina.
“Prije je bilo pet hiljada zaposlenih. Imali smo odmarališta, imali smo društveni standard. Lakše je bilo. Možda je i sistem države bio takav da su više brinuli o rudarima. Sad se svako zabavio o sebi. Obično o ljudima na proizvodnji najmanje misle”, kaže Alija Selman, član Odbora sindikalnog rudnika Zenica.
A vrijedi podsjetiti da su u zeničkom rudniku, uglavnom, ostali stariji radnici, a mnogi od njih su ratni vojni invalidi koji nemaju mnogo mogućnosti za dodatnu zaradu. Mlađi su davno otišli, ili to planiraju, a oni koji ostaju, čekaju da neko konačno upali sijalicu nade za njihov opstanak, piše N1.