Na sastanku sa Ines Kavalec, direktoricom Udruženja građana “Dajte nam šansu” iz Sarajeva informisan sam o vrlo ozbiljnim problemima sa kojima se susreću članovi Udruženja, a koji su proistekli iz primjene Pravilnika o registraciji (“Službeni glasnik BiH”, broj 53/22) kojeg je donijelo Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine.
Naime, članovi Udruženja su roditelji, ujedno i skrbnici djece sa teškoćama u razvoju, bez ikakve dileme, najosjetljivije kategorije društva.
U obavljanju redovne skrbi o djeci, roditelji koriste vlastita motorna vozila.
Prilikom uvoza i registracije navedenih vozila, roditelji koriste prava ili povlastice stečene po drugim osnovama i zakonima, a koja proističu iz stepena invalidnosti djeteta sa teškoćama u razvoju.
Prema odredbama prethodno važećeg Pravilnika o registraciji vozila (“Službeni glasnik BiH”, broj 69/09), registracija navedenih vozila bila je omogućena na skrbnika, koji je i korisnik vozila (obzirom da djece sa teškoćama u razvoju to ne mogu biti), dok je vlasništvo evidentirano na dijete sa teškoćama u razvoju.
Iz nepoznatog razloga, Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine u paketu s ostalim izmjenama, odlučuje izmijeniti i ovaj dio, te propisuje registraciju vozila isključivo na vlasnika (dijete sa teškoćama u razvoju), onemogućavajući registraciju na korisnika vozila (najčešće roditelja).
Ovakav postupak je stvorio niz problema skrbnicima djece sa teškoćama u razvoju.
Najprije, otvarajući pitanje mogućnosti korištenja vozila od strane djece sa teškoćama u razvoju koje se ne može samostalno ni kretati, a samo spominjanje vožnje od strane djece sa teškoćama u razvoju je bespredmetno za komentar.
Dalje, sve aktivnosti vezane uz vozilo, poput podnošenja zahtjeva, uplata, svih potpisa i slično, trebaju biti provedene od strane vlasnika, u ovom slučaju i korisnika vozila, što dijete sa teškoćama u razvoju bez ikakve dileme nije u mogućnosti.
Eventualni prekršaji u prometu evidentirali bi se na nepokretno ili slabo pokretno dijete sa teškoćama u razvoju koje bi trebalo dati izjavu o korisniku vozila u vrijeme eventualnog počinjenja prekršaja.
Nastavljanje obrazloženja niza razloga zbog kojih je ova odredba blago rečeno upitna je bespredmetno, ali je jasno da je istu potrebno bez odgode izmijeniti.
U skladu sa navedenim, ne ulazeći ovaj put u niz drugih kontroverzi vezanih uz donošenje i sadržaj Pravilnika o registraciji (“Službeni glasnik BiH, broj 53/22), obraćam se ovim pitanjem i tražim hitno pokretanje postupka izmjene i dopune navedenog pravilnika, te omogućavanje postupka registracije vozila, osim na vlasnika i na korisnika vozila.