Kolumne

RJEČNIK POP KULTURE: Sam Shepard pokazao je da i dramski pisci mogu biti pop zvijezde

U američkoj modernoj pop mitologiji malo je tako zanimljivih ljudi kao što je Sam Shepard.

FOTO: CLAUDIO ONORATI/EPA
FOTO: CLAUDIO ONORATI/EPA

Rođen je 1943. godine u Fort Sheridanu (Illinois).

Sa dvadeset godina napušta koledž u San Antoniju i kreće da luta po Americi oponašajući svoje tadašnje idole – bit pjesnike Kerouaca, Ginsberga i Korsa.

Da bi preživio, radi razne poslove – kao kelner, nosač instrumenata rok bendovima, i pokušava da postavi na scenu svoje prve drame Kauboji i Rok bašta, koje je pisao za po jednu noć.

Prve pare od umjetnosti, 68 dolara, dobio je za monolog o orgazmu.

Njegove drame bile su neka vrsta rok pandana uličnim pjesmama Boba Dylana ili Lou Reeda.

Slavna njujorška trupa “La Mama” je 1964. godine odlučila da na tzv. off-off-Broadwayu postavi na scenu njegove kratke komade.

Par godina kasnije proglašavaju ga za mladog genija i postaje najizvođeniji američki dramski pisac poslije Tennesseeja Williamsa.

Njegove drame “Nevidljiva ruka”, “Turista”, “Konjokradičina usta”, “Pokopano dijete”, “Ludi od ljubavi”, “Pravi zapad” ili “Simpatico”, nalaze se u svim antologijama moderne američke drame.

Napisao je scenarije za kultne filmove Antonionija “Kota Zabriskie” i Wendersa “Paris, Texas”.

Međutim, kada je počeo da se bavi glumom, desio se neočekivani obrt.

Svi su zapazili ovog izuzetno zgodnog pisca, intelektualno prefinjenog stava u filmovima “Božanstveni dani” i “Frances”.

Međutim, kada je odglumio astronauta Chucka Yeagera u filmu “Right Stuff” (1983) i oženio jednu od najseksepilnijih američkih glumica Jessicu Lange, postao je istinska velika zvijezda o kakvima vole da pišutrač magazini.

Njegove burne mnogobrojne kratke ljubavne veze iz šezdesetih i sedamdesetih, poput onih sa pjevačicom Patti Smith, bile su interesantne žutoj štampi.

On se ipak opredijelio za sretan brak, lijepu ženu, život na idiličnom ranču daleko od holivudske urbane vreve, i to je postalo dio njegovog privatnog pastoralnog imidža.

Posljednjih godina radije je pisao neku vrstu poetske proze, poput “Motelskih hronika”, nego što se zanimao za pozorište i film.

On je definitivno pokazao da dramski pisci mogu biti pop zvijezde, što je sem njega djelimično uspjelo i Arthuru Milleru i Davidu Mametu.

Umro je 2017. godine u Midwayu (Kentucky).