Na nebu kulturnih ikona i zvijezda, Frank Sinatra sija jače od mnogih drugih.
Ovaj američki pjevač i glumac postao je za života veličanstvena legenda, neko ko svojim glasom i stilom obilježava čitavu jednu epohu, a to su pedesete godine.
Franky Boy, kako su ga mnogi zvali, počeo je četrdesetih godina XX vijeka da se bavi pjevanjem i to u big band orkestru Harryja Jamesa.
Četrdesetih godina u Americi bili su popularni big bandovi, poput orkestra Bennyja Goodmana ili Glen Millera.
Ta revijska muzika upravo je izbacila u medijsku orbitu ovog plavookog mladića izuzetnog glasa.
Početkom pedesetih, Sinatra je već prodavao više ploča od bilo kog drugog pjevača na svetu.
Njegov glas nosio je sa sobom melanholiju, nostalgični ukus gangsterskih klubova, egzotičnih dama u oblacima parfema, bogataša sa stilom.
Budući da je italijanskog porijekla, oduvijek su ga povezivali s mafijom i smatrali ga čak za jednog od šefova ove zloglasne organizacije.
No, on je uvijek pjevao upravo za momke tvrdog životnog stila s nježnim srcem i unosio duh Mediterana u njihov američki san.
Podjednako uspješno bavio se glumom, u komedijama sa Deanom Martinom, mjuziklima (“Momci i lutke”) ili ozbiljnim filmovima (“Čovjek sa zlatnom rukom”, “Od sada do vječnosti”).
Njegove ljubavne veze, od Ave Gardner, preko Lauren Bacall, do Mije Farrow, također su legendarne.
Za sobom je ostavio više evergreen pjesama od bilo kojeg drugog pjevača na svijetu, izuzev možda Binga Crosbyja ili Elvisa Presleya.
Od “I’ve Got My Love to Keep Me Warm”, preko sladunjave “Something Stupid” koju pjeva u duetu sa svojom kćerkom Nansy, zatim svojevrsne himne “My Way”, slavne “Strangers in the Night”, ubistveno romantične “Blue Eyes”, do tehno-dueta sa Bonom “I’ve Got You Under My Skin”, Sinatra je redao svoju ličnu kolekciju muzičkih bisera.
Njegovi albumi iz pedesetih, s etiketom “Capitol Records”, možda su mu najznačajniji u životu.
Tada je poput nekog polupijanog gubitnika pjevao u velikim barovima, praćen gudačkim orkestrom Nelsona Riddlea.
Pjevajući sa čašom viskija u ruci izazivao je ovacije u publici, tako da je izgradio mit o sebi kao pjevaču sjetnih melodija.