Čitavog života bio je okružen raskošnim predmetima i otmjenim ljudima svoje klase.
Stoga i njegove filmove treba posmatrati isključivo iz ugla jednog duhovnog aristokrate i estete, kakvih gotovo da i nema u popularnoj kulturi XX vijeka.
Prvi film radio je kao asistent reditelja Jeana Renoira, što mu je otvorilo vrata u svijet filma.
Kao mondeni umjetnik visokog stila, bio je ljubavnik slavne Coco Chanele.
Ubrzo potom, postaje strasni homoseksualac i tipična kemp figura.
Njegovi rani filmovi “Roko i njegova braća” (1960.) i “Osjećajnost” (1954.) otkrili su svijetu nenadmašnog maniristu, eruditu s posebnim smislom za historiju i ljudska tanana osjećanja.
Sve to je doživjelo svoj vrhunac u njegovim “aristokratskim” filmskim ostvarenjima kao što su “Smrt u Veneciji”, “Ludvig Bavarski”, “Sumrak bogova” i “Nevini”.
Posebno je bio zainteresovan za žanr “historijske romanse”, kojem i pripadaju pomenuti radovi.
Njegovi filmovi najčešće su bili rađeni po velikim romanima Manna, Dostojevskog, Lampeduse, D’Annunzija itd.
Dugo godina je bio u vezi sa Helmutom Bergerom, tumačem glavne uloge u filmu “Sumrak bogova”.
Magija otmjenosti filmskog stvaraoca i visokostilizovani privatni nobl život nikada se prije Viscontija nisu tako uspješno susreli u jednoj osobi.
Radio je nekoliko godina vrlo uspješno u pozorištu “Moreli-Stopa” djela Chekhova, Sartra itd.
Umro je 1976. godine u svom zamku u Rimu, ostavivši za sobom svoje plemenite filmove na radost ljubitelja kempa i evropske artističke elite.