NASA-ina svemirska letjelica Voyager 2 je prije skoro 40 godina prikupila većinu podataka koje sada znamo o Uranu i njegovim mjesecima, ali novi podaci ističu da se njen prolazak tada poklopio sa snažnom solarnom olujom, što je moglo dovesti do pogrešnih zaključaka o karakteristikama tamošnjeg sistema.
Uran je među najhladnijim planetama, a u poređenju sa drugim planetama, nagnut je na stranu. Prvi put je viđen 1986. godine, kada je Voyager 2 poslao slike Urana i njegovih pet glavnih mjeseca, ali neki podaci Voyagera 2 pokazuju da je planeta još neobičnija nego što se ranije mislilo, piše BBC.
Pokazalo se da su ovi mjeseci neaktivni, za razliku od drugih mjeseca u spoljnjem Sunčevom sistemu, i da je Uranovo zaštitno magnetno polje neobično iskrivljeno: spljošteno je i odgurnuto od Sunca. Naime, magnetsko polje planete zadržava sve gasove i druge materijale koji dolaze sa planete i njegovih mjeseca, a Voyager 2 tada nije otkrio ništa. To je dovelo do zaključka da su Uran i njegovi mjeseci sterilni i neaktivni.
Međutim, nova analiza pokazuje da vjerovatno nije tako, jer je u danu kada je Voyager 2 prolazio pored Urana Sunce stvorilo snažan solarni vjetar. On je mogao da „oduva“ taj materijal i privremeno iskrivi magnetsko polje. To bi značilo da je 40 godina vjerovtano u pogrešnu pretpostavku o planeti Uranu i da bi njegov sistem mogao biti mnogo zanimljiviji nego što se ranije mislilo.
Moguće je da postoje mjeseci koji imaju uslove potrebne za život. Ispod površine mogu postojati okeani, a oni bi mogli biti puni života, smatraju naučnici.
Naučnici nove rezultate nazivaju uzbudljivim i ističu važnost osvrta na stare podatke. NASA planira da u narednih 10 godina lansira novu misiju. Ona će morati uzeti u obzir rezultate koje je prikupio Voyager 2. Mobilizacija je na najvišem nivou, a očekuje se da će NASA-ina sonda stići do Urana do 2045. godine. Naučnici se nadaju da će tada saznati da li ovi ledeni mjeseci, koje su dosad smatrali sterilnim i mrtvim svjetovima, imaju mogućnost za život.