Ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović kazala je na pres-konferenciji da već drugu godinu rade istraživanje za obrazovnu zajednicu o pitanjima psihifizičkog zdravlja učenika, djece i prosvjetnih radnika, a sada i roditelja koji su se odazvali u velikom broju.
“Tako postajemo dio svjetskog trenda razvijenih zemalja koje svoje odluke i strategije donose na bazi istraživanja i analiza”, navela je ona.
Po njenim riječima, pandemija je stavila u fokus primarno pitanja fizičkog, ali i mentalnog zdravlja.
“Prioriteti zaštite psihofizičkog zdravlja stoje nam kao obaveza, a posebno mi je značajno da već možemo sugerisati da je interakcija između roditelja/staratelja i djece i nastavnika i profesionalaca u obrazovanju i učenika i djece podignuta na viši nivo”, kazala je Hota-Muminović.
Prof.dr. Anela Hasanagić prezentirala je podatke koji se odnosi na djecu predškolskog i nižeg školskog uzrasta, te za djecu starijeg osnovnoškolskog uzrasta i srednjoškolce.
Navela je da su za djecu iz vrtića i nižeg osnovnoškolskog uzrasta imali ukupno 3.707 popunjenih upitnika, od kojih su 3.693 upitnika mogli uzeti u obradu. Osim psiholoških varijabli, gdje su roditelje pitali o psihološkom statusu njihove djece, pitali su ih još o nekim stvarima koje su se odnosile na pandemiju i postpandemijsko vrijeme.
Rezultati istraživanja su pokazali da je sad 46 posto djece u potpunosti, cijelu školsku godinu, išlo u školu.
“Veliki procenat djece, njih 32 posto, su dominatno išli u školu ili u vrtić, odnosno dio nastave u toku školske godine su pohađali online. Razlog za to je bila velika stopa obolijevanja od korone, kako djece tako i roditelja”, kazala je Hasanagić.
Po njenim riječima, taj dio koji su išli online u školu, roditelji su i prošle, pa i ove godine govorili da su djeca umjereno, odnosno slabo koncentrisana na nastavu, te da roditelji nisu iskazivali pretjerano zadovoljstvo tom nastavom.
Kada je u pitanju ova školska godina, kada su se sva djeca vratila u školske klupe, 47,3 posto roditelja je reklo da djeca nisu imali nikakve probleme prilikom ponovnog uključivanja u nastavu.
Što se tiče psiholoških varijabli, za mlađu djecu su primjenjivali upitnik koji mjeri pet dimenzija – emocinalne simptome, probleme u ponašanju, ima skalu hiperaktivnosti, skalu problema u odnosima s vršnjacima, skalu prosocijalnih ponašanja i ukupan skor na skali poteškoća.
“Možemo biti zadovoljni mentalnim statusom, odnosno psihološkim statusom ove populacije”, navela je Hasanagić.
Kada su u pitanju djeca starijeg osnovnoškolskog uzrasta i učenici srednje škole, u uzorku su imali 3.356 ispitanika, od kojih iz osnovne škole 1.934 učenika, a iz sredne škole 1.422 učenika, dok 44 učenika nisu dali odgovor.
Ove učenike su pitali čime su oni zadovoljno. Uglavnom su rekli da su to stvari koje imaju, kao i odnos sa roditeljima i starateljima.
“Zanimljivo je da su najmanje zadovoljni onim što nauče u školi. Njihovi iskazi idu u pravcu toga da su oni umjereno zadovoljno. Na skali zadovoljstva to jeste najniži rezultat u odnosnu na sve druge, a sa svim drugim su dosta više zadovoljni”, kazala je Hasanagić.
Učenici su umjereno zadovoljni napretkom u učenju, a procijenili su da su iznadprosječno sretni u životu. Socijalna podrška im je jako značajan faktor, ali malo vremena provedu uživo družeći se s vršnjacima.
“Također i kod ovih učenika smo primjenili upitnike kojima smo mjerili njihovo mentalno stanje – depresiju, anksioznost i stres. Rezultati pokazuju da kod djece prosječne vrijednosti ukazuju da imamo blagu razinu simptoma depresivnosti, blagu razinu simptoma anksioznosti i normalnu razinu simptoma stresa. Kada standardiziramo ove podatke i interperetiramo ih u skladu s normama koje važe za ove upitnike, dobijamo da ozbiljniju sliku depresije nalazimo kod 17,4 posto učenika, anksioznosti čak kod 25 posto učenika i stresa 15,7 posto učenika”, navela je Hasanagić.
Po njenim riječima, to sve ukazuje da su na dobrom putu kad kažu da jačaju kapacitete stručne podrške i stučne službe u osnovnim i srednjim školama.
Dr. Remzija Šetić je predstavio rezultate istraživanja u dijelu koji se odnosi na roditelje i prosvjetne radnike.
“Što se tiče rezultata koje smo dobili vezano za nastavnike, fokusirali smo se na dobrobit nastavnika u odgojno-obrazovnom procesu, jer su dosadašnja istraživanja pokazala da na dobrobit nastavnika negativno djeluju stres, radna preopterećenost. Niska dobrobit nastavnika može negativno da utiče na učenike, te i na sam nastavni proces”, kazao je Šetić.
U ovom istraživanju su učestvovala 1.083 prosvjetna radnika, od kojih je najveći broj njih zaposlen u osnovnim školama – 61,9 posto, zatim srednjim školama 30,9 posto i u vrtićima 6,3 posto.
Šetić je naveo da je iz dobivenih rezultata ove godine vidljivo da su najveći zahtjevi prosvjetnim radnicima vezani za stalno učenje i usvajanje novih vještina i znanja, te zahtjevi donošenja kompleksnih odluka.
“Rezultati percepcije socijalne podrške govore u prilog tome da su prosvjetni radnici, u prosjeku dobro integrirani u radno okruženje, te da mogu računati na određeni vid socijalne podrške i to uglavom od kolega i nadređenih”, kazao je Šetić.
Po njegovim riječima, iako je ova školska godina organizirana u školama i učinicama, prosvjetni radnici su se suočavali s raznim stresovima, od kojih su neki dosta tipični za obrazovanje, a neki su vezani za trenutnu socijalnu i ekonomsku situaciju.
“Najstresnije faktore koje su istaknuli odnose se na materijalne kompenzacije, količinu posla koju trebaju da obave, previše posla i previše administracije, pritisak koji roditelji prave na nastavnike. Potom, nemogućnost participacije u donošenju zakona i akata koji se tiču njihovog rada, ali i činjenice da zbog nedostatka vremena ne mogu dovoljno da se posvete učenicim”, istaknuo je Šetić, navodi Fena.
Očekivano, najmanje stresa je pokazano u jednoličnosti posla.
Šetić je kazao da su tokom istraživanja utvrdili da kod 87 posto nastavnika ne postoji povišeno prisustvo anksioznosti, odnosno 7,5 posto prosvjetnih radnika ima značajno povišenu anksioznost, a 6,2 posto ih ima blago povišenu anksioznost.
Također, kod 85,5 posto nastavnika nema značajnih pokazatelja depresivnosti, a kod svega 7,4 posto njih postoji značajno prisustvo depresivnosti.
“Slični su podaci vezani za stres, gdje je 6,4 posto nastavnika istaknulo da ima povećanje na skalama stresa”, naveo je Šetić.
Što se tiče roditelja/staratelja, u istraživanje je bilo uključeno njih 6.003, od čega je 5.980 podataka uzeto u dalju obradu.
“U istraživanju smo utvrdili da je neophodno pokrenuti projekte promocije podjednake uključenosti oba roditelja u obrazovanje i podršku djeci, jer i dalje dominantno imamo podršku i uključenost od majke. Više od 40 posto su to i oba roditelja, međutim, očigledno da moramo raditi više na promociji i jačanju vještina oba roditelja u podršci djeci”, zaključio je Šetić.
Prim.dr. Amra Junuzović-Kaljić je kazala da razredna nastava nema alternative, „jer taj odnos između nastavnika, edukatora i učenika, koji je neposredan, blizak, je nešto što je nezamjenjivo“.
Prof.dr. Aida Pilav je istaknula da zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja.
“Čuli smo o fizičkom zdravlju, čuli smo o mentalnom zdravlju. Socijalno blagostanje je ono što je ostalo ovom društvu da napravi, da napravimo okruženje u kojem će naša djeca i njihovi roditelji biti sigurni”, zaključila je Pilav