Od ranih 1990-ih svojim je radom redefinirao žanrovski film, crpeći inspiraciju iz raznih izvora, od samurajskih filmova i hongkonških kriminalističkih priča do talijanskih špageti-vestern klasika.
Prema njegovim riječima, “samo su rijetki reditelji uspjeli uzeti stari žanr i stvoriti iz njega potpuno novi svijet”, piše Far Out Magazine. Tarantino vidi film kao živi organizam – nešto što se mora neprestano obnavljati kako bi opstalo.
Njegovo rano filmsko obrazovanje nije se odvijalo u akademskim krugovima, već u kinodvoranama i videoteci, gdje je radio kao tinejdžer. Ondje je stekao svoje legendarno enciklopedijsko znanje o filmu i razvio senzibilitet koji će ga kasnije učiniti jednim od najutjecajnijih reditelja svog vremena. Njegova fascinacija europskim vesternima posebno se ističe u djelima talijanskih reditelja poput Sergia Corbuccija, Duccija Tessarija i Franca Giraldija, ali jedan film imao je presudan utjecaj na njegovu odluku da postane reditelj.
“Film koji me natjerao da razmislim o režiji, koji mi je pokazao kako reditelj radi ono šta radi, kako može kontrolirati film kroz kameru, bio je Bilo jednom na Divljem zapadu (Once Upon a Time in the West)”, otkrio je Tarantino. Ova vestern epopeja Sergija Leonea postala je za njega nešto poput filmske škole – djelo koje je u njemu probudilo svijest o autorskom potpisu i načinu na koji redatelj može ostaviti svoj pečat na filmu, prenosi Index.hr.
“Bio sam apsolutno fasciniran i razmišljao: ‘Tako se to radi'”, podijelio je. Taj je film, prema njegovim riječima, oblikovao njegov vizualni stil i način razmišljanja o filmu.