Svijet

PUTINU SE BLIŽI KRAJ Protiv Rusije je ustala najmoćnija sila na planeti Zemlji

Protiv Vladimira Putina i njegove agresije na Ukrajinu ustao je neko jako moćan, priroda.

FOTO: SERGEI BOBYLEV/SPUTNIK/KREMLIN POOL / POOL/EPA
FOTO: SERGEI BOBYLEV/SPUTNIK/KREMLIN POOL / POOL/EPA

Dok se aktivne borbe nastavljaju, važno je da služi kao podsjetnik da bi nedjelovanje sada moglo značiti mjesečarenje u katastrofu sljedeće zime

Otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio svojim trupama da napadnu Ukrajinu , jedno pitanje muči evropske vlade više nego bilo koja druga: Što će se dogoditi ako Moskva isključi plin?

Prijetnja prekida snabdijevanja ruskim plinom za evropske zemlje, od kojih su se mnoge oslanjale na njega godinama za grijanje svojih domova i napajanje svojih tvornica, bila je adut na koji bi Putin mogao igrati ako se rat koji je započeo prošlog februara odvuče u dugu zimu.

Zašto trpiti u ime Ukrajine?

Građani iz zemalja koje nisu bile u direktnom ratu s Rusijom mogli bi se zapitati, kada je hladnoća počela gristi, zašto su njihova udobnost i sredstva za život žrtvovani u ime Ukrajine. Smatralo se da bi nacionalni zvaničnici, osjećajući domaći pritisak, mogli agitirati za ublažavanje sankcija ili za postizanje mira pod uslovima povoljnim za Moskvu.

“U Rusiji postoji tradicionalno gledište da je jedna od njezinih najboljih prednosti u ratovanju opšta zima”, objašnjava Keir Giles, viši savjetnik u Chatham House.

“U ovom slučaju, Rusija je nastojala iskoristiti zimu kako bi povećala snagu drugog alata u svojoj kutiji: energetskog oružja. Rusija je računala na zimsko smrzavanje kako bi urazumila Evropu i uvjerila javnost širom kontinenta da potpora Ukrajini nije vrijedna bola u njihovim novčanicima”, dodaje Giles.

Ali to dugo zahlađenje tek treba proći. Zapadna i srednja Evropa uživale su u blažoj zimi od očekivane, što je, uz koordiniranu akciju smanjenja potrošnje plina , Putinu iz ruku otelo jedan od najvećih maneta za cjenkanje.

Kako idemo dalje u 2023., evropske vlade sada imaju priliku da se pomire i smanje ovisnost o ruskom plinu prije nego što dođe nova zima. To bi moglo odigrati ključnu ulogu u održavanju ujedinjene fronte Zapada dok rat bude odmicao.

Gomilanje plina nije dovoljno

Dakle, koliko je dug ovaj prozor i koje se kratkoročne mjere mogu poduzeti da se maksimalno iskoristi?

Adam Bell, bivši zvaničnik britanske vlade za energetiku, kaže da je topla zima zapravo “kupila Evropu godinu”. Hladniji decembar i januar pojeli bi mnoge evropske zalihe plina, što bi moglo dovesti do fizičkog nedostatka molekula.”

Međutim, upozorava da jednostavno gomilanje plina nije dovoljno. “Potrebno je više raditi na učinkovitosti. Kuće i firme trebaju zgrade koje troše manje energije kroz izolaciju. Kompanije moraju prebaciti proizvodne procese s prirodnog plina.”

Kritičari optužuju evropske vlade da su se previše usredotočile na kontrolu trenutačne cijene plina, umjesto da ulažu u dugoročnije mjere poput učinkovitosti i obnovljivih izvora energije.

“Postoji razumljiv politički instinkt da se smanji cijena jer se izravno bavi problemima troškova domaćinstava i preduzeća. Ali pojeftinjenje plina uklanja poticaj za smanjenje ukupne potrošnje”, kaže Milan Elkerbout, naučni saradnik u Centru za evropske političke studije.

„Političari o energetskoj učinkovitosti obično razmišljaju kao o dugoročnom projektu. Djelomično je to zbog nedostatka materijala kao što je izolacija i nedostatka kvalifikovanih radnika. Ali čak i male mjere učinkovitosti koje se poduzimaju u kratkom roku mogu doprinijeti velikoj ukupnoj promjeni potrošnje,” dodaje Elkerbout, piše CNN.

Srednjoročno gledano, EVropa sada ima priliku provesti neke od promjena u svojim navikama potrošnje energije koje su se pokazale politički teškima. Prigovori obnovljivim izvorima kao što su vjetroelektrane na kopnu i kritike politike net-zero cijena bačeni su u novom svjetlu, sada kada su stvarni troškovi i nestabilnost koji dolaze s uvoznim plinom očitiji.

“Vlade bi mogle učiniti više kako bi podstakle i ubrzale razvoj obnovljivih izvora energije”, kaže John Springford, zamjenik direktora Centra za evropsku reformu. “Veliki bi korak bilo davanje zelenog svjetla kopnenom vjetru. Takođe bi bilo mudro da vlade izgrade skladišne ​​kapacitete za tekući prirodni plin (LNG), što se može dogoditi prilično brzo i izravno smanjuje potrebu za ruskim plinom.”

Sasvim je druga stvar hoće li evropske zemlje iskoristiti ovu kratku priliku za jačanje svoje energetske sigurnosti.

Potražnja za ugljem rekordna

“Ranjivost Evrope koja je iznenada razotkrivena postojala je zbog dugotrajnog samozadovoljstva zapadnih sila”, kaže Giles.

“Zapadna Evropa nije bila voljna poslušati države na prvoj liniji koje su upozoravale na namjere ruskog režima i shvatile da je skuplja energija cijena koju se isplati platiti u zamjenu za to da ne budemo ranjivi na ruski pritisak. Ovo samozadovoljstvo ostavilo je Rusiju s više otvorenih ciljeva za udar u glavnim zapadnoevropskim prijestonicama, ponajviše u Njemačkoj,” dodaje.

Koliko god apsurdno zvučalo dok bombe i dalje padaju na Ukrajinu, nije isključen povratak na staro samozadovoljstvo i neuspjeh u učvršćivanju energetske neovisnosti Evrope.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) saopštila je u decembru da je globalna potražnja za ugljenom – najvećim zagađivačem od svih fosilnih goriva – dosegla rekordan nivo 2022. usred energetske krize uzrokovane ruskim ratom. Samo godinu dana nakon što su se zemlje složile da postupno smanjuju upotrebu ugljena na klimatskoj konferenciji Ujedinjenih naroda u Glasgowu, Evropa se našla u situaciji da ponovno uključuje neke od svojih nedavno zatvorenih elektrana na ugljen.

IEA je saopštila da dok je povećanje potrošnje ugljena bilo relativno skromno u većini evropskih zemalja, Njemačka je doživjela preokret “značajnih razmjera”.

Evropske nacije istorijski nisu bile sklone spajanju svoje energetske politike i tržišta. Razlozi za to variraju od golog osobnog interesa (zašto bi jedna zemlja imala koristi od gomilanja zaliha druge?) do kontrole tržišta (na primjer, zašto bi jeftiniji LNG iz Španije potkopao francusku nuklearnu energiju?)

Čak i da se pojavi politički apetit za nekom vrstom zajedničke energetske politike i tržišta, bilo bi iznimno teško upravljati centralizirano jer bi se pojedinačne nacije neizbježno takmičile za resurse i finansijske subvencije.

To je ono što ovaj trenutni prozor čini tako važnim. Dok se aktivne borbe nastavljaju, važno je da služi kao podsjetnik da bi nedjelovanje sada moglo značiti mjesečarenje u katastrofu sljedeće zime. A energetska kriza koju je sam izazvao vratila bi Putinu moć koja mu je uskraćena pukom srećom i neuobičajeno toplim vremenom.

Prihvati notifikacije