“Ljudi ogovaranje često pokušavaju definirati kao negativnu ili zlonamjernu raspravu o drugim ljudima, ali to je samo međusobno dijeljenje društvenih informacija”, objašnjava psiholog David Ludden. On je za portal Everyday Health izjavio da je ogovaranje prema klasifikaciji svaki razgovor koji vodimo o ljudima kad oni nisu prisutni, piše Index.
U istraživanju čiji su rezultati objavljeni u časopisu Social and Psychological Personality Science istraživači su odlučili otkriti koga ljudi najviše ogovaraju. Otkrili su da je u grupi od 467 učesnika oko tri četvrtine tračeva bilo neutralno i pomalo dosadno, a ne isključivo pozitivno ili negativno.
“Mi smo društvena bića i moramo znati što se događa u našem društvenom okruženju, pa je ogovaranje u tom slučaju od velike pomoći. Ne moramo se s nekim direktno susresti da bismo imali neku ideju o tome kakav je jer nam drugi ljudi pričaju o svojim iskustvima s njim”, kaže Ludden.
Istraživanja sugeriraju da ogovaranje može pomoći u izgradnji društvenih veza i učenju kroz iskustva drugih ljudi. Naime, kada međusobno dijelimo važne informacije o sebi ili drugim ljudima, osjećamo se korisno i to nam može pomoći u izgradnji odnosa s drugima.
”Razmjena tračeva može međusobno povezati ljude te je posebno privlačna upravo onima koji se žele povezati sa svojom okolinom. Upravo ogovaranje potiče komunikaciju i zbližavanje, a nebitno je je li riječ o pozitivnom ili negativnom razgovoru”, naglašava Stephen Benning, profesor psihologije na Univerzitetu u Nevadi.
”Također smo privučeni tračevima iz nekih ne baš sjajnih razloga. Dijeljenje ‘sočnih’ tračeva, odnosno informacija koje štete ili ocrnjuju osobu o kojoj se govori, također je oblik relacijske agresije jer na neki način direktno napada društveni položaj ljudi”, dodaje Benning.
Studija objavljena u časopisu Frontiers in Psychology potvrđuje upravo to. Naučnici koji su se bavili proučavanjem ogovaranja identificirali su šest različitih motiva za ogovaranje. To su prikupljanje i provjera informacija, izgradnja međusobnih odnosa, zaštita samoga sebe, društveni užitak i negativan uticaj.
I dok je negativan uticaj, tačnije isticanje nečijih loših strana i omalovažavanje, bio jedini motiv nekim ljudima, rezultati su ipak pokazali da je takvih slučaja najmanje. Prikupljanje i potvrđivanje informacija o osobi koju se ogovara bili su najčešći motivi ogovaranja.