Sa jednom skromnom platom porodica Đalinac opstaje godinama, plaća kiriju i račune za stan, školuje djecu, jednostavno preživljava. Borba za bolje sutra traje dvadeset godina, koliko su Đura i Biljana u braku, a međuvremenu je i glava ove skromne familije ostala bez posla i počela da bije onu najvažniju bitku, za zdravlje.
Za Grand Online Đura je otvorio dušu i otkrio da se trenutno suočava sa ozbiljnim zdravstvenim problemom zbog kog je drastično smršao.
– U septembru je počeo da me boli stomak, nisam mogao da dišem, a tek u novembru sam uradio prvi ultrazvuk. Od tad kreće moja borba. Prvi put mi je izvađeno 37 litara vode iz stomaka, a do sad ukupno 71. Ljekari kažu da sa tolikom količinom vode pacijent nije preživio više od 20 dana. Ja, nekim slučajem, Božijom voljom još sam tu. Sve do prije par mjeseci liječili su mi jetru, a voda se konstantno stvarala. I dalje se stvara i još uvijek ne znamo koji je tačno uzrok. Na kraju je doktorka predložila da se uradi magnetna rezonanca, gdje su mi ustanovili da imam neka zadebljanja na tankom i debelom crijevu. Laporaskopiju radim poslije 12. septembra, a kolonoskopiju za par dana, gdje će mi uzeti uzorak za biopsiju. Ali još uvijek sam kriptogeni pacijent – bez uzroka i tačne dijagnoze – priča Đura koji je juče otpušten iz bolnice.
Kaže, čeka dalje analize i naglo mršavi. Čak 64 kilograma skinuo je za kratak vremenski period.
– Pojavile su mi se septe na mjestu gde se buši stomak, jer sam do sad devet puta vadio vodu iz organizma. Smršao sam, sa 170 spao sam na 106 kilograma. Na dijeti sam, imam specijalni režim ishrane, ne smijem skrob, grašak i ostalo – ističe Đalinac koji zbog bolova za sad spava sjedeći. Kaže, jedva čeka dan kada će fotelju da zameni za krevet. Utjehu za sad pronalazi u porodici i prijateljima koji mu ne daju da se preda.
– Navikao sam da se borim i ne dozvoljavam sebi da klonem duhom. Discipilinovan sam pacijent, mirujem i držim se pozitivno jer mi nema druge, a pjevam nekad jer moram zbog para. Desi se da mi preko dana izvade vodu, a uveče pjevam. Nedavno sam nastupao na Moto skupu, stegao sam stomak zavojima pred nastup i izašao pred publiku. Ali nije to lako, napor je to, više od sat vremena ne mogu da stojim na nogama – priča i objašnjava da je zbog toga ostao i bez posla.
Pored svih nedaća koje su ga snašle, posebno ga boli što više nema primanja kojima bi iškolovao četvoro djece i platio kiriju.
– Dogurao sam do duvara. Ne mogu više da kuham, jer ne mogu dugo da stojim, a bio sam majstor u kulinarstvu i koliko-toliko doprinosio. Na žalost, više ne mogu da radim, pa nas sve supruga izdržava. Nije joj lako i zbog toga mi je još teže, i ona radi za malu platu, a nas je u kući šestoro, supruga, ja i četvoro djece. Treba ih izvesti na put, krenula je i škola. Privatno stanujemo, plaćamo stan 200 evra i to baš nije lako. Borba je, velika borba – kaže Đura koji ima 19-godišnju kćerku Jefimiju, 6-godišnju Emiliju i sinove Konstantina i Nikoleuoda 10 i 9 godina.
Ipak, koliko god da mu je teško, oni mu daju najveću podršku da prevaziđe sve loše trenutke.
– Supruga i djeca su mi jedina radost u životu. Trudim se da ne vide i ne osjete da mi je loše, mada djeca su to, primjete kad tati nije dobro. Ali ne dam se, zbog njih moram da budem jak. Znam kako je kad u kući nemate hiljadu, pa čak ni sto dinara, a znam kako je kad nemate ni za hljeb. Opet, ne gubim vjeru. U takvim trenucima uzmem dječicu za ruku i sa osmjehom idemo u šetnju, ne damo da nas ništa slomi – ponosno ističe, nadajući se da će doći dan kada će moći ponovo da radi i da zarađuje kako bi svojim nasljednicima obezbijedio normalan život. Za sad to ide malo teže.
– Ne volim da kukam, niti da se žalim, ali liječenje u Srbiji jeste skupo. Ako nemate para ne možete sebi da obezbijedite lijekove, niti jedan skroman život. Samo lijekovi za imunitet koštaju oko 3.000 dinara, a gde su ostali koje moram da pijem… Nekad kupim, a ako nemam, sačekam ženinu platu što mi pada još teže – s knedlom u grlu izgovara.
Pomoć i podršku ne želi da traži, ali je od svojih prijatelja ponekad dobija. Koliko je ko u mogućnosti. Posebno ga je dirnuo gest nekadašnjeg kolege iz šoua “Nikad nije kasno”, Paje Panića koji je na Facebooku pokrenuo akciju prikupljanja sredstava za njegovo liječenje i izdržavanje porodice. Neki od kolega su se rado odazvali, koliko su mogli, a neki sagli glavu pred Đurinim problemom.
– Juče sam čuo za Pajinu akciju i moram da vam kažem da sam poslije dužeg vremena zaplakao. Njegov gest me je toliko dirnuo da su mi suze same krenule. Ne znam šta kažem, osim veliko mu hvala. U ovim trenucima to mnogo znači, nisam zaboravljen – zaključio je Đura.