„Kada mi je Miško rekao da idem u Breogan, razbio sam mobitel o zid“. Ovu rečenicu izgovorio je najkorisniji igrač španske ACB lige u sezoni 2021/22, sa prosjekom od 20,1 poena, 5 skokova, 3 asistencije i 1,3 ukradene lopte. Mali tim iz Luga vodio je do desetog mjesta u njihovoj debitantskoj prvoligaškoj sezoni, doigravanje im je izmaklo za jednu pobjedu, a sebi obezbijedio ugovor u madridskom Realu.
Dolazak u pitoreskni galješki gradić bio je jack pot za više dobitnika, dovoljno velik da niko ne pomisli kako je mogao dobiti više. Zbog čega je onda Džanan Musa razbio mobitel kada je saznao da će karijeru nastavitu u gradu koji je zanimljiviji UNESCO-u, nego FIBA-i i ULEB-u?
U SILAZNOJ PUTANJI
Ukoliko se osjećate moralno superiornim, a ko se tako ne osjeća, osudit ćete Musu bez razmišljanja. Znate one stare mantre: poniznost, pokornost, samoprijegor, arogancija, bahatost i slične gluposti. Musa iskreno kaže da je u tom trenutku očekivao više: euroligaški klub ili bar neki koji nastupa u EuroCupu. Kako ga zbog toga kriviti, kada je najnormalnija, da ne kažem mentalno najzdravija, stvar da svako od nas u budućnosti za sebe očekuje najbolje. Lugo, riječ koju je prvo morao proguglati da bi znao šta je, zvučala kao sve osim „dobra stvar“. Ali kakav je bio taj trenutak u Musinoj karijeri u kojem su očekivanja i „dobra stvar“ bili razdvojeni kao sjever i jug?
Potpisu za Breogan prethodila je sezona puna razočaranja. Musa je, ubrzo nakon trade iz Brooklyna, otpisan u Detroit Pistonsima, iako se činilo da bi tamo mogao dobiti novu šansu, jer je franšiza iz Mitchigana ušla u rebuilding i tragali su za mladim talentom. Frontcourt Klipova odlučio je na rosteru ostaviti Saddiqa Beya, kojeg su sami draftovali, i Isaiha Stewarta, picka Portland Trail Blazersa kojeg su dobili kroz razmjenu, te Dennisa Smitha JR-a, kojeg su u trejdu dobili od njujorških Knicksa, a već iduće sezonu proslijedili ga za Portland. U narednim sezonama kroz draft će mladoj jezgri dodati Cadea Cunnighama, Jadena Iveya i Jalena Durena, a na tržnici pokupiti Marvina Bagleya III. Tako se u gradu motora formirala mlada jezgra, koja, ojačana veteranima, počinje lov na doigravanje. Za Musu nije bilo mjesta, on se vraća u Evropu, dolazi u Anadolu Efes i doživljava novi poraz. Ergin Ataman imao je posložen roster, Vasilije Micić i Shane Larkin nosili su tim, Kruno Simon i Rodrigue Beabuois bili su dežurni snajperi, u timu su bili i Tibor Pleiss, Chris Singleton, Bryan Dunston i Sertac Sanli… Ekipa je osvojila Euroligu i turski šampionat, a Musa je u Euroligi odigrao svega četiri utakmice, sa tri minute u prosjeku.
Bila je to treća sezona u silaznoj putanji, Musin pedigre je nestajao, hitno su mu trebale minute kroz koje će vratiti samopouzdanje. Otkako je otišao u NBA, Musa je utakmice uglavnom gledao sa klupe. To se nije poklapalo sa njegovim karakterom. U NBA je došao sa pedigreom kadetskog prvaka Evrope, a u posljednjoj sezoni u Cedeviti u EuroCupu je bilježio 10,5 poena za 20,2 minute.
OD BIHAĆA DO LUGA PREKO NEW YORKA
“On je egomanijak. Umišljen je”, govorio je o Musi Emil Tedeschi, glavni čovjek Cedevit, i pri tome nije mislio ništa loše. “To su sastojci koji trebaju da budeš košarkaška zvijezda”, objašnjavao je Tedeschi. Problem je bio što Musa nije imao igru koja bi kvalitetom opravdala status zvijezde. Imao je visinu i brzinu, ali za uspijeh je trebalo puno truda i malo sreće.
Petera Radovicha, producenta, reditelj i kreativnog direktora programa CBS Sports, koji je u karijeri dobio 36. Emmya, Džanan Musa je impresionirao. Radovich je trebao snimati dokumentarni film o Luki Dončiću, a onda je upoznao Džanana Musu. Na kraju je dokumentarac “Nešto u vodi” (Something in the Water) postao priča o balkanskim mladićima koji dolaze u NBA da ispune snove i nastave košarkašku tradiciju Jugoslavije. Veliki dio filma govori o Džananu Musi, koji na putu do slave putuje od Bihaća, preko Sarajeva i Zagreba, do Brooklyna i NBA. Priča je to o mladiću koji sa loptom, između dva koša, na ramenima nosi čežnju i nadu cijele jedne zemlje.
“U Musinoj porodici niko nije igrao košarku, bar ne na visokom, da ne kažem elitnom nivou. On nije imao nikakve veze sa nekim čuvenim trenerom, jer Bihać nije poznat kao košarkaški grad. Što znači da je Musa baš niotkud. To mi se najviše svidjelo. On je sa 11 godina skužio šta je njegov cilj, šta je njegov san, i otišao u Sarajevo. Sam. To je za mene impresivno”, ispričao je Radovich, dodajući da mu je trebalo svega tri minute treninga Cedeviti da za Musu može reći “imamo ga”.
Iako je Musa na draftu biran nisko, 29. pickom, Radevich je Brooklyn vidio kao dobru lokaciju, jer je ekipa krenula u rebuilding, očajno su tragali za talentom, pa se činilo da bi mogli razvijati mlade igrače. Međutim, u Brooklynu nisu imali strpljenja, roster su kroz tržnicu ubrzo popunili veteranima, uglavnom zvijezdama koje nikako nisu uspijevale biti kompatibilne, a Musin highlight iz Brooklyna je trenutak kada se otvara na vrhu perimetra, a onda ga Kyrie Irving gura prema poprečnoj liniji i sam uzima loptu. Musa bez lopte jednostavno nema šta raditi na košarkaškom terenu, karakter mu ne dozvoljava da postane 3&D specijalist ili da bude u epizodnoj ulozi. Na kraju je u NBA-u odigrao 49 utakmica, a za minute se uglavnom u garbage timeu borio sa Theom Pinsonom i Rodionsom Kurucsom. Rastanak sa Netsima bio je očekivan i nužan.
Samopouzdanje, egomanija i umišljenost ne čine Džanana Musu nezahvalnim i samodopadnim toliko da ne bi znao prepoznati dobre stvari koje su za njega drugi učinili. On ne potcjenjuje rad, a svjestan je i da postoje ljudi koji mogu oblikavati njegovu igru, ispolirati je tako da poprimi oblike savršenstva. Recimo, Duško Vujošević:
„Igrali smo pripremnu utakmicu, krenuo sam na ofanzivni skok i dobio lakat u facu. Nos mi je bio slomljen na tri mjesta. Idem hitno u bolnicu, a sutra bismo trebali na turnir u Sjevernu Makedoniju. Nos mi je pun tampona, ne mogu spavati, a ostali u osam ujutro kreću na put. U dva popodne zove me Duško Vujošević da pita jesam li dobro. Moram reći da jesam. Kažem, odlično sam. Odlično si? Super, za petnaest minuta pokupit će te auto, idi šutiraj u dvorani. Pa nisam toliko dobro, kažem. Ne sekiraj se, sjedićeš na stolici i lagano šutiraj. Radio sam to jedno sedam dana. Nisam shvatao kakva je korist od toga, dok se nisam vratio u igru. Procenat za tri je skočio na 52 posto“, prepričavao je Musa svoja iskustva sa trenerom koji je odgojio generacije balkanskih košarkaša. Svjestan je da „ako je Dušku Vujoševiću stalo da postaneš igrač, postaćeš sve i da ti to ne želiš“.
POVRATAK NA POČETAK
Nakon svega, Musa je trebao povratak na početak, zatvorio je jedan krug, sakupio dovoljno iskustva, konačno je morao pokazati da je sazrio. Između Luga i Bihaća postoji jedna sličnost, oba grada je teško povezati sa košarkom. Možda je to „dobra stvar“. Možda je to motiv koji ga pokreće. A možda je i glupo razmišljati o takvoj vezi. Kako bilo, Musa se u Lugu vratio na svoje, predvodio je ekipu, a nije bilo teško primijetiti da je, osim što je mentalno sazrio, usavršio i igru. Dobre partije prenio je i na Eurobasket, gdje reprezentacije Bosne i Hercegovine na kraju nije imala dovoljno snage u tuči sa Francuzima, koji su na terenu imali tornjeve Rudya Goberta i Vincenta Poiriera, razarača Moustaphu Falla, Albicya i Tarpey kao terijere na perimetru, Guerschona Yabuselea koji je stizao igrati odbranu, kupiti skokove i pogađati otvorene trice, plus Fourniera i Heurtela, kojim je ostajalo dovoljno prostora da kreiraju za sebe i poentiraju. Tekma protiv Litvanije bila je tek počasni nastup, snage i energije za nešto vise od poraza jednostavno nije bilo.
Ostalo je otvoreno pitanje može li Džanan Musa igre iz Breogana i sa Eurobasketa prenijeti u Real Madrid? Hijerarhija u Kraljevskom klubu kao da je krojena u dadaističkoj radionici. Autoritet u svlačionici koju vodi trener Chus Mateo imaju veterani Sergio Lull i Chaco Rodriguez, koji su odavno spržili talenat i danas igrama ne mogu opravdati ulogu na parketu. Tu su i centri Tavares i Poirier, koji zahtjevaju svoju kvotu lopti, Gabriel Deck i Mario Hezonja također trebaju napade koje će završavati, a na rosteru su i Guerschon Yabusele i Adam Hanga. Uprkos takvoj konkurenciji, Džanan Musa se uspio nametnuti kao prvi strijelac ekipe sa 16.6 poena u prosjeku, čemu dodaje 2,1 skok i 2,9 asistencija. U šestom kolu Eurolige izabran je za najkorisnijeg igrača kola u pobjedi protiv Milana. Statistika koju ima stavlja ga u lidersku rolu. Uz sve to, Musa je najmlađi igrač sa ozbiljnom ulogom na Realovom rosteru. Ono što prikazuje ove sezone defitinitvno ga stavlja u ozbiljan izazov, sada se očekuje da se definitivno nametne kao prva zvijezda Reala i postane kandidat za MVP-ja Eurolige. Pred Musom je još dug put, trebaće mu puno rada i malo sreće, ali jedno je izvjesno: Džanan Musa se vratio na veliku scenu!