Nakon što je Dan uživo na N1 izdigao na viši nivo te poslije angažmana na OBN-u gdje je imao vlastitu emisiju, Komšić se priključio ekipi Jutarnjeg programa BHRT-a. U razgovoru za Bosnainfo otkrio je zbog čega se odlučio na ovaj pa možda i radikalan potez.
Šta je ključni razlog povratka na BHRT, gdje si zapravo i počeo svoju profesionalnu karijeru?
– Razlog je poziv da se priključim redakciji čiji sam rad pratio prethodnih godina i želja da na neki način bar malo svojim radom, talentom, trudom i zalaganjem pomognem i doprinesem da se Javni servis u BiH vrati na mjesto koje mu i pripada na medijskoj sceni. Bilo je lijepo nakon 8 godina ponovno kročiti u Sivi dom, zgradu BHRT-a, gdje je zapravo i počela moja profesionalna karijera.
Koliko će se razlikovati vrsta posla sada u odnosu na dosadašnje angažmane, s obzirom da je jutarnji program?
– Ne pretjerano. Jutarnji program je format koji je kombinacija news-a, političkih tema, društveno-socijalnih, zdravstvenih, kulturnih, pa i zabavno-revijalnih. “Jutro za sve” je jedan infotainment program, u kojem ću utažiti svoju znatiželju za širok spektar tema. Političke će mi i dalje biti omiljene i one će me najviše i zaokupljati.
Koliko si bio zadovoljan posljednjim angažmanom na OBN, bio je to iznenađujući transfer. Da li su bili svjesni tvoje reputacije?
– Nisam siguran.
Koliko u BiH ima prostora uopće za bavljenje vrstom novinarstva kojom se baviš, u društvu skromnih intelektualnih i komunikacijskih vještina političkih elita pa i samih gledalaca. Vidimo primjer predizborne kampanje bez duela…?
– U turbulentnim vremenima je veliki izazov pronaći svoje mjesto gdje ćete biti u prilici dati svoj maksimum, a u isto vrijeme zadržati svoj integritet, osobnost i svoj prepoznatljiv pristup u radu. Svaki pojedinac ne treba nužno robovati navikama, nego treba promatrati medijski svijet kao poligon za rast i razvoj. Upravo je to princip kojeg se držim. Pa čini mi se da se sve veći broj tv voditelja “oslobađa” i trudi postaviti prava pitanja i sugovornika usmjeriti da odgovara na pitanje, a ne da drži monolog ili govor.
Teško je u ovo (ne)vrijeme u kojem živimo raditi bilo koji posao, pa tako i novinarski. Isto tako, tužno je vidjeti da nemamo tv sučeljavanja onih koji odlučuju i kroje živote ljudi u BiH. No, to što se ne odazivaju na pozive za debate možda dovoljno govori o njima samima, ali šalje i jasnu poruku biračima. Bojim se da će morati proći još neko vrijeme da postanemo slični u tom segmentu sa zemljama u susjedstvu, ali i zapadnome svijetu.
Ko ti je bio najteži sagovornik, da li je iko uspio oteti konce iz tvojih ruku?
– Ne dijelim sugovornike na “lake” ili “teške”, sve ih jednako percipiram i za sve se podjednako pripremam, kao što ih i tretiram u studiju.
Na šta si posebno ponosan u dosadašnjem radu i na koji intervju?
– Ponosan sam na svaki svoj intervju, projekat, svaku svoju emisiju, prilog, specijalni program, izvještavanje iz Haaga, Brisela, s Koševa prilikom posjeta Pape Sarajevu…. I držim se one “uvijek može bolje”. To će biti moja parola i u “Jutru za sve”