Ovo je druga sagrađena džamija u historiji islama, a danas važi za jednu od najvećih džamija u svijetu. Također je drugo najsvetije mjesto u islamu, odmah nakon Mesdžidul-harama, poznatog kao Sveta džamija ili Velika džamija, u Mekki.
Poslanikova džamija uvijek je otvorena, bez obzira na doba dana i godine.
Džamija je najprije bila spojena s kućom poslanika Muhammeda, u kojoj je on živio nakon preseljenja iz Mekke. Poslanik je i sam učestvovao u fizičkim radovima na njenoj izgradnji.
Džamija u početku nije imala krov u današnjem smislu. Služila je kao centar zajednice, sud i vjerska škola. U njoj je postojala izdignuta platforma za ljude koji su učili i izučavali svetu knjigu Kur’an. Kasniji islamski vladari uveliko su proširili i ukrasili džamiju.
Poslanikova džamija je 1909. godine postala prvo mjesto na Arapskom poluostrvu s električnim osvjetljenjem. Nalazi se na lokaciji koja se smatra tradicionalnim centrom Medine, a u njenoj blizini su mnogi hoteli i stare tržnice.
Ova džamija je jedno od glavnih mjesta hodočašća. Mnogi ljudi koji odu na hadždž posjete Poslanikovu džamiju zbog njene povezanosti sa životom poslanika Muhammeda.
U sklopu džamije se nalaze i mezari/grobovi poslanika Muhammeda, te Ebu Bekra i Omera, prvog i drugog halife. Samo mjesto gdje su mezari poslanika i prve dvojice halifa naziva se simbolično al-Hudžretu l-mu’attareh ili mirisna odaja. Mezari su okruženi s nekoliko zidova na kojima nema prozora ili vrata i stoga ih se ne može vidjeti ili pristupiti.
Poslanikova džamija ima ukupno deset minareta od 105 metara i zelenu kupolu.