Porodica, brojni prijatelji i poznanici izgubili su tada jednog vrijednog prijatelja, druga i istinskog majstora koji je svojim perom i kao novinar i kao književnik znao da piše, vrlo tople priče, novinske članke.
Svakom poslu prilazio je marljivo, sa ljubavlju ga obavljao bilo da je sa perom u ruci bio književnik, novnar, Radio i TV vodtelj, organizator različitih kulturno sportskih i humanitarnih akcija.Jednom riječio bio je i ostao ljudina.
Zbog dobročinstava koje je činio s pravom su ga zvali „dobra duša bosanska“. Duga i teška bolest nije mu davla mira. No, on se šutljivo borio sa njom iako je znao da tu bitku neće dobiti.
Prednjačio je brojem različitih aktivnosti kojima se bavio. Bio je vrstan književnik, novinar, humorista, humanista, tekstopisac, organizator i voditelj različitih kulturno-zabavnih i drugih manifestacija, recenzent…, ali prije svega dobar drug i prijatelj koji je, u svako doba, bio spreman priteći u pomoć drugima.
Bio je čovjek kojeg je, jednostavno, trebalo imati za prijatelja i druga. Čovjek koji je bez trunke zlobe izavisti bio spreman pomoći drugima ne gledajući koliko će u tom naumu imati vlastite štete.
Svoje pjesme, aforizme, epigrame i druge humorističke priloge objavljivao je u brojnim bosanskohercegovačkim listovima, radio i televizijskim emisijama, Web portalima, a na estradnim i humanitarnim priredbama, kao voditelj i humorista, uspješno je zabavljao publiku.
Od 1989. godine, kada je objavio svoju prvu knjigu aforizama i epigrama „Džekizmi“, lavovski se borio i izborio da ostane i opstane u nemirnim književnim vodama, vodama u kojima opstaju samo oni koji istinski vole ono što rade, ne mareći pri tom da li će se od tog posla okoristiti.
Vrijeme i okolnosti nisu mu išle na ruku.
Kako zasmijavati ljude kada je većini, umjesto do smijeha, bivalo do plača. Ipak, uspijevao je da u svakoj teškoj situaciji pronađe neku iskricu koja bi oraspoložila druge te im svoje aforizme i epigrame nudio kao lijek za sve bolesti koje su prijetile da im ometu vedro raspoloženje. Uspio je tako opstati u svijetu humora i satire, u poslu težem od rudarskog jer, lako je čovjeku natjerati suze u oči ukoliko mu nanosiš bol ali kako nekom kome nije do smijeha uraditi to isto a da suze ne budu vijesnici tuge.
Upravo to je on čitavog svog života činio i radio. Uveseljavao je one kojima je bilo do plača, u njihovim dušama rastjerivao oblake tuge, mamio suze radosnice…
Pored knjige aforizama i epigrama „Džekizmi“ iza njega su i autorska djela sa sličnom tematikom: „Trn u rahatlokumu“, „Iskren smijeh nije grijeh“, „Veseli ljudi bolje vide“, “Ako ste bistri nemojte mutiti vodu“, „Postani bolji čovjek“, „Dunjaluk je iskušenje ruža“, “Pjesme, aforizmi i epigrami o srcu”…, ukupno 13 knjiga… Zastupljen je u „Antologiji EX YU aforizama“, a kao koautor i u knjigama poezije „Bobarsko biserje“ i „Pjesme plavih zvijezda“. Napisao je i zbirku poezije „I kad odem, ostat ću“.
Mnogi njegovi stihovi obučeni su u muzičko ruho i nalaze se u repertoaru brojnih estradnih zvijezda, a neke od pjesama prevedene su i na Romski jezik.
Bio je utemeljitelj nagrade „Džek popularnosti“ u okviru koje je promovisao one koji su u različitim vidovima djelatnost ostvarivli značajne rezultate.
Hod po životnoj stazi nerijetko je za njega bio težak. No, on nikada nije prestajao da korača. Krasila ga je skromnost, drugarstvo, iskrenost, dobrota, požrtvovanost prema porodici, prijateljima, saradnicima…
Druge nikada nije opterećavao sa problemima koje je imao. Naprotiv, svima je otvarao vrata svog srca, svoje duše i nesebično nudio pomoć koja je oko njega širila dobre vibracije koje su pokazivale kako, uistinu, čovjek može biti čovjek, ljudina u svakom pogledu.
-Čovijek vrijedi onoliko koliko dobrih dijela ostavi iza sebe jer će ga samo po njima pamtiti, govorio je pri našim susretima.
Da li ih je činio ili nije, nema zbora.
O tome najbolje govore stihovi iz njegove knjige „I kad odem ostat ću“:
“…I kad odem, ostat ću
U svojim i tuđim knjigama,
U raznim hartijama,
Samo se iskreno nadam
Da neću ostati
U tuđim brigama…”