Prva posjeta ovako visoko rangiranog američkog zvaničnika Tajvanu poslije 25 godina pokazala je da je ovo ostrvo “najosjetljivija tačka na planeti u 21. vijeku”.
Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku za Euronews Srbija kaže da je Tajvan zapravo ono mjesto koje je “najozbiljnije i koje može da izazove globalni haos”.
Kako je rekao, Tajvan je najosjetljivija tačka u ovom vijeku kada je u pitanju mogućnost izbijanja šireg sukoba velikih sila. Kako on dodaje, SAD smatraju Tajvan dovoljno važnim da se potencijalno “sudare sa Pekingom”.
Komentarišući mjere koje je Kina već preduzela kako bi izrazila nezadovoljstvo, Vuksanović ističe da je Peking “dovoljno pametan” da ne pokreće rat s Washingtonom zbog posjete Pelosi.
– Ali će svakako ovo zabilježiti i naći će neki od načina da uzvrati ovu uvredu Washigtonu. Na koji način, to ćemo vidjeti, potencijalno može da bude Rusija – da nađu način da Rusija zaobiđe zapadne sankcije ili neki vid vojne pomoći u tehnologiji, poput dronova – rekao je on.
Razdor koji traje već 70 godina
Razlog zbog kojeg je Tajvan “tačka razdora” seže duboko u historiju – Peking kaže da je Tajvan sastavni dio Kine, vlasti u Tajpeju tvrde da to ostrvo predstavlja nezavisnu državu, dok za Washington ovo ostrvo ima veliki strateški značaj.
Tajvan ima sopstveni Ustav, demokratski izabrane lidere i oko 300.000 aktivnih vojnika u svojim oružanim snagama. Ipak, ostrvo diplomatske odnose ima sa samo 14 zemalja, i nije članica Ujedinjenih nacija.
Međutim, iako Washington prihvata “politiku jedne Kine”, odnosno ne priznaje nezavisnost Tajvana, SAD imaju vojnu saradnju s Tajpejem i kako je nedavno upozorio američki predsjednik Joe Biden, SAD će pomoći ostrvu ukoliko ga Kina napadne.
Peking je decenijama pokušavao da izoluje Tajpej na svjetskoj sceni, a Kina se oštro protivi svakom potezu koji Tajvanu daje osjećaj međunarodnog legitimiteta.
U očima Pekinga posjete tajvanskih zvaničnika visokih profila inostranstvu ili posjete stranih zvaničnika Tajvanu upravo će učiniti to, pa je stoga dolazak Pelosi ozbiljan problem za Kinu. Njena posjeta trajala je zapravo manje od 24 sata, a mogla bi da ima velike razmjere.
– Kada kažete da sam dobar prijatelj Tajvana, shvatam to kao veliki kompliment. Više nego ikada, američka solidarnost s Tajvanom je ključna. I to je poruka koju danas ovdje donosimo. Želimo da povećamo međuparlamentarnu saradnju i dijalog. I to činimo u trenutku kada je naš predsjednik pokrenuo azijsko-pacifičku inicijativu. Želimo da sarađujemo s Tajvanom – rekla je ona.
Da li je posjeta bila “nesmotrena”?
Pelosi se poziva na Zakon iz 1979. godine, koji nalaže da se Tajvanu pruže resursi da se sam brani, kao i da se spriječi Peking u bilo kakvim pokušajima da se promijeni status kvo. Peking, međutim, upozorava da je riječ o ozbiljnoj šteti miru i stabilnosti Tajvanskog moreuza. Kao odgovor, kineska vojska je stavljena u visok stepen pripravnosti.
– SAD i Tajvan su se dogovorili da prvo izazovu provokacije, a Kina je prinuđena da djeluje u samoodbrani. Suočeni s beskrupuloznim ponašanjem Sjedinjenih Država, sve kontramjere koje Kina preduzima će biti opravdane i potrebne. To je pravo svih nezavisnih i suverenih država – rekla je portparolka kineskog Ministarstva vanjskih poslova Hua Čuning.
U svom nedavnom razgovoru s Bidenom, njegov kineski kolega Xi Jinping poslao je oštro upozorenje u slučaju bilo kakve intervencije u sukobu između Kine i Tajvana. Xi je Bidenu rekao da SAD ne bi trebalo da se miješaju u pitanje teritorijalnog integriteta Kine, kao i da će “oni koji se igraju vatrom, na kraju u njoj izgorjeti”. Dakle, neslaganje oko toga šta je i čiji je Tajvan moglo bi da ima zapravo katastrofalne posljedice.
Dugogodišnja politika Washingtona, inače, bila je politika “strateške dvosmislenosti” do te mjere da bi vojno intervenisao ako Kina napadne Tajvan. Službeno se SAD drže politike “Jedne Kine”, koja priznaje samo jednu kinesku vladu – onu u Pekingu – i održava formalne diplomatske odnose s Pekingom, a ne i s Tajpejem, piše BBC.
Ali, Washington se također obavezao na snabdijevanje Tajvana odbrambenim oružjem i naglasio da bi svaki napad Kine izazvao “ozbiljnu zabrinutost”. U maju 2022. američki predsjednik Joe Biden odgovorio je potvrdno na pitanje hoće li SAD vojno da brani Tajvan. Ubrzo nakon toga Bijela kuća je pojasnila da se američki stav o Tajvanu nije promijenio i ponovila svoju predanost politici “Jedne Kine”.
Inače, prema američkom Ustavu, predsjedavajuća Predstavničkog doma može sama da ode u međunarodnu posjetu bez “zelenog svjetla” izvršne vlasti, odnosno Bijele kuće. Međutim, Vuksanović kaže da bi se moglo reći da je ova posjeta bila “nesmotrena” i da je donijela malo benefita.
– Ovo je toliko bitna strateški, diplomatski, posjeta s takvim posljedicama da mora da dođe do jače koordinacije. Mislim da je ona svjesna da demokrate potencijalno čeka ozbiljan poraz i na izborima za kongres 2022., a isto govori tako i o ozbiljnoj slabosti Bidenove administacije koja će isto tako, ako se nešto ne promijeni, biti administracija od samo jednog mandata.
Što se tiče sadržine same posjete, malo je realno benefita. Ne vidim da će Tajvan biti niti prosperitetniji, bezbjedniji, niti da će američki savez u Indopacifiku da bude jači kao produkt ove posjete – istakao je on.
Kako je za Euronews Srbija rekao Ilja Musulin, dopisnik RTS-a iz Japana, ova posjeta jeste na neki način bila “politički šamar” Kini i jasno je da ona nije bila simbolična.
– Riječ je o izazovu teritorijalnom integritetu i suverenitetu Kine nad Tajvanom. Posjeta političara tako visokog ranga kao što je Pelosi može se protumačiti kao de facto priznanje nezavisnosti Tajvana – rekao je on, dodajući da SAD formalno priznaju da je Tajvan dio kineske teritorije.
Međunarodni status Tajvana
Tajvan je 1991. proglasio da je rat s Narodnom Republikom Kinom završen, a Kina je predložila takozvanu opciju “jedna država, dva sistema”, koja bi navodno Tajvanu omogućila značajnu autonomiju ako prihvati kontrolu Pekinga. Tajvan je ponudu odbio, a retorika se u narednim godinama zaoštravala.
Kako piše Deutsche Welle, gotovo je bizaran detalj da je predstavnik Tajvana, a ne Kine bio član Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija sve do 1971. Danas on nije ni član UN-a, i iako američki političari naglašavaju da predsjednica Kongresa ima pravo da posjeti tu zemlju, s njom u stvari samo 14 država održava formalne diplomatske odnose.
Peking pak takve odnose smatra neprihvatljivim. Na primjer, prošle godine je Kina prekinula trgovinske odnose s Litvanijom, jer je ta zemlja u Tajvanu otvorila svoje diplomatsko predstavništvo.
Godine 1995. posjeta tadašnjeg tajvanskog predsjednika Li Teng Huija SAD izazvala je veliku krizu u Tajvanskom moreuzu. Bijesna zbog putovanja, Kina je ispalila projektile u vode oko Tajvana, a kriza je okončana tek nakon što su SAD poslale dvije borbene grupe nosača aviona u to područje u snažnom pokazivanju podrške Tajvanu.
Posljednjih godina, Tajvan je primio nalet posjeta američkih delegacija, koje se sastoje od aktuelnih i penzionisanih zvaničnika, ali politički status Pelosi čini posjetu još provokativnijom za Peking.
– Pelosi je treći u rangu američki zvaničnik nakon predsjednika i potpredsjednika. Mislim da to Kinezi shvataju veoma ozbiljno – rekla je Suzan L. Širk, šefica Centra Kina 21. vijeka.
Ona nije prva predsjedavajuća Predstavničkog doma koja dolazi. To je 1997. učinio Newt Gingrich koji je posjetio Tajvan samo nekoliko dana nakon posjete i Pekingu i Šangaju. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova kritikovalo je Gingricha, ali je odgovor ostao na retorici. Kako navodi CNN, 25 godina kasnije, Kina je jača, moćnija i sigurnija, a njen lider Xi Jinping je rekao da neće više da toleriše svako uočeno “omalovažavanje” ili “osporavanje” njenih interesa.
Historija odnosa Kine i Tajvana
Kako piše BBC, prvi poznati doseljenici na Tajvan bili su pripadnici austronezijskih plemena, za koje se smatra da su došli iz današnje južne Kine. Čini se da se ostrvo prvi put pojavilo u kineskim zapisima 239. godine, kada je car poslao ekspedicijske snage da istraže to područje. Ovu činjenicu Peking koristi kako bi istakao svoje teritorijalne zahtjeve.
Nakon relativno kratkog razdoblja holandske kolonijalne vlasti (1624-1661), Tajvanom je od 1683. do 1895. godine upravljala kineska dinastija Ćing, a od 17. vijeka značajan broj kineskih migranata počeo je da pristiže na Tajvan.
Japan je 1895. pobijedio u Prvom kinesko-japanskom ratu i dinastija Ćing je morala da prepusti Tajvan Japancima. Nakon Drugog svjetskog rata Japan se predao i odrekao kontrole nad teritorijom koju je preuzeo od Kine. Republika Kina, jedna od pobjednica u ratu, počela je da vlada Tajvanom uz pristanak svojih saveznika – SAD i Velike Britanije.
Međutim, u sljedećim godinama u Kini je buktao građanski rat, a trupe tadašnjeg kineskog vođe poražene su od komunističke vojske Mao Cetunga. Ćang i njegova vlada Kuomintanga i njegove pristalice, oko 1,5 miliona ljudi, pobjegli su u Tajvan 1949. godine, gde je Ćang uspostavio vladu u egzilu. Ćangov sin Čang Čing-Kuo dopustio je veću demokratizaciju nakon dolaska na vlast.
Čangova vlada u egzilu isprva je tvrdila da predstavlja cijelu Kinu, koju je namjeravala da ponovo osvoji. Držala je kinesko mjesto u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija i mnoge zapadne zemlje su je priznavale kao jedinu kinesku vladu. Ali, do 70-ih godina neke zemlje su počele da tvrde da se vlada u Tajpeju više ne može da se smatra pravim predstavnikom stotina miliona ljudi koji žive u kontinentalnoj Kini.
Zatim su 1971. Ujedinjene nacije prebacile diplomatsko priznanje na Peking i vlada Republike Kine je proterana. Kina je 1978. takođe počela da otvara svoje ekonomiju. Prepoznajući prilike za trgovinu i potrebu za razvojem odnosa, SAD su službeno uspostavile diplomatske veze s Pekingom 1979. godine. Od tada je broj zemalja koje diplomatski priznaju vladu Tajvana drastično pao. Uprkos svim karakteristikama nezavisne države i političkom sistemu koji se razlikuje od Kine, pravni status Tajvana ostaje nejasan.