Hrvatski travel bloger, Kristijan Iličić trenutno boravi u Afganistanu, a na svom Instagram profilu podijelio je priče malo poznate javnosti, ali i one koje se strogo čuvaju u tajnosti.
Prva pomisao na Afganistan je rat, siromaštvo, glad i nevjerovatan strah. Već 40-ak godina u njemu vlada nasilje različitih separatističkih grupa, počevši od mudžahedina, pa sve do talibana, čija je borba za vlast opustošila zemlju, a običan narod ispaštao. Međunarodni utjecaj je također ostavio svoj trag, a nakon povlačenja SAD prošle godine, talibani su ponovo došli na vlast.
Danas, pod vlašću talibana, ova država se zove Islamski Emirat Afganistan koji nije priznala nijedna država. Pravila koja tamo vladaju kako za žene, tako i za muškarce su rigorozna. Naviknuti na njih, ljudi koji tamo žive ne znaju za drugačije. Jedan od glavnih problema je manjak edukacije. Ženama je ograničeno obrazovanje. Škole za njih su uglavnom zatvorene, a samo par njih postoje u dvije pokrajine, Mazar i Bamjan, dok lica moraju konstantno da im budu pokrivena. Glavna religija je islam, a zakoni se takođe baziraju na njoj, tačnije na šerijatu.
Kakvi su zapravo talibani sa lica mjesta prenio je Kristijan Iličić. On je čak imao priliku da se se slika sa njima, da igra ulični fudbal, ali i da zajedno piju čaj.
Odlučio je da po treći put posjeti ovu zemlju i lično da se uvjeri kakav je sada život u Afganistanu pod vlašću talibana. Kako običan narod tamo živi? Koliko su sigurni i da li imaju osnovne stvari potrebne za život?
On je imao priliku da se susretne sa najmlađim talibanama koji slobodno šetaju ulicama sa oružjem u rukama, poput kalašnjikova ili bazuke.
“Čim smo stigli odlučio sam da pitam talibane da li mogu da ih fotografišem. Zanimljivo je da su rado pristali na to i brzo stali da poziraju sa oružjem u rukama. U jednom trenutku su iznijeli i bazuku i neku jaču artiljeriju. Kada smo završili sa slikanjem, pozvali su nas kući da popijemo čaj. Kada smo svi zajedno sjeli, poželjeli su nam dobrodošlicu u njihovu zemlju i bili su veoma prijateljski nastrojeni”, započinje Iličić priču.
A na to, kakvo raspoloženje vlada nakon što su SAD povukle svoje trupe iz Afganistana, oni su odgovorili da su presretni zbog toga. Iličić ih je pitao i šta planiraju da preduzmu u slučaju napada Islamske države i ponovnog remećenja mira, na šta su oni odgovorili da su spremni da se bore protiv njih i da će braniti svoju zemlju, prenosi Mondo.
Očigledno je da oružje u rukama djece veoma opasna stvar. A koliko se to odražva na svijest i kulturu čitavog stanovništva, pokazalo se godinama unazad. Ovaj pustolov sa svojom ekipom putovanje nastavlja dalje. Obišao je i nacionalni park Band- Amir na kojem se, na 600 kilometara kvadratnih prostire predivno jezero.
”Odmah na ulazu u park naletio sam na portparola talibanskog zapovjednika policije u glavnom gradu, Kabulu. Ugledao je kako držim foto aparat u ruci i odmah mi je prišao. Poželoo mi je dobrodošlicu u Afganistan i pitao me da li mogu da ga fotografišem i pošaljem slike na WhatsApo. Nisam odbio, ali sam mu zauzvrat tražio dozvolu da snimam dronom, što sam na kraju i uspio”, piše Kristijan.
Prethodna tri dana, dok je obilazio Afganistan, desila su se tri bombaška napada zaredom. Osim glavnog grada, Kabula obilazio je i manja mjesta, talibanska sela i ostale gradove kako bi i tamo upoznao život ljudi.
”Ljudi u selima su bili druželjubivi. Vode neki svoj način života – pored magarca, koriste i motorna vozila i naravno kalašknjive”, objašnjava ovaj pustolov.
Drugi najvećem grad, Kandahar već godinama je nezvanično glavni grad talibana. Put uništen minama do tog grada čuvaju talibanske oružane snage, vojska i policija. A prvo što je Kristijan vidio kada je ušao u Kandahar, jeste da ne postoji žena koja nije bila pokrivena burkom. Za razliku od Kabula, u Kandaharu je ženama bilo mnogo teže da se izbore za svoja prava, jer je prije svega ta oblast je mnogo više konzervativnija, ali i u većoj kontroli talibana.
Na svom putovanju, Kristijan je nailazio na različite prizore i priče, a jedna ga je ostavila potpuno bez riječi. Da li ste ikada čuli za pojam ”bacha bazi”? Kako i sam kaže, iza ovih riječi se krije najmračnija tajna Afganistana, koje kada se prevedu znače ”igra dječaka”. O čemu je riječ?
Ovo predstavlja najstariji običaj u Afganistanu u kojem se dječaci oblače u žensku odjeću i prisiljavaju da plešu kao žene pred odraslim muškarcima. Svako od tih dječaka ima svog vlasnika koji sa njim upravlja kako želi i vrlo često su žrtve seksualnog nasilja i zlostavljanja.
”O ovome se ne priča mnogo. To je tajna i tabu tema. Ovaj običaj star je nekoliko stotina godina, a potreba za njim je nastala pošto ženama nije bilo dozvoljeno da tako javno plešu. Međutim, u novije vreme ova ”tradicija” je zapravo pretvornena u krijumčarenje dječaka i pedofiliju”, objašnjava Kristijan.
Koliko je ova priča teška i potresna govori u prilog to da su dječake još kada bi napunili devet godina, pripremali i učili da plešu kako bi ih njihov vlasnik kasnije iskorištavao ili podvodio. Oni zgodniji dečaci su bili na cijeni – za njih se dobijala vrtoglava cifra. ”Karijera” ovih dječaka prestajali bi nakon što napune 18 godina, tačnije kada bi počela da im raste brada, jer tada prestaju da budu zanimljivi vlasnicima.
Kraj ove priče je jako tragičan. Život ovih dječaka nakon svega postaje uništen, a mnogi su i nesretno završili.
Za kraj, Kristijan Iličić, zaključuje kako današnji talibani nisu isti oni od prije 20 godina. Kada su prvi put došli na vlast 1996. godine, donijeli su zakone kojih su se svi morali strogo držati. Žene tada nisu imala nikakva prava, a često su bile i zlostavljane. Danas se situacija za nijansu promijenila, ali potrebno je još vremena, volje i napora kako bi se stekli normalniji uslovi za život i ostvario mir.