Kultura

Od Kulina bana do današnjeg dana Dubrovnik se nalazi u Bosni

Montesquieu je razmišljao „sretni li su narodi koji imaju dosadnu historiju“. Po toj logici, mi smo vrlo nesretni, jer nam je prošlost toliko bogata, da ne znamo što se sve dešavalo na ovim prostorima.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO

Jednom davno, krajem 12. i početkom 13. vijeka, živio je u Bosanskom Kraljevstvu Kulin ban. Jednog dana u svom kraljevstvu otkrio je neprocjenjivo bogatstvo rudnike pune plemenitih metala. I od tada počinje renesansa Bosanskog Kraljevstva…

Zvuči kao bajka? Ako prošetate do Collegium Artisticuma u Sarajevu, uvjerićete se da nije. Iako smo svi, naravno, čuli za Kulina bana, malo ko zna da je u njegovo doba u Bosanskom Kraljevstvu, kažu stare priče, postojao grad Dubrovnik. Prvi pisani trag u kojem se on, barem za sada, najranije pominje je iz 11. juna 1404. godine i nalazi se u dubrovačkim arhivima.

Ovih dana (29. maj – 16. juni) u Collegiumu Artisticumu postavljena je izložba „Stari gradovi BiH i Starobosanski Dubrovnik”. Pored izložbe, program obuhvata razgovore s kompetentnim i eminentnim ličnostima, edukaciju mladih… Naročito su zanimljive virtuelne prezentacija i edukacija, odnosno upotreba digitalnih virtuelnih tehnologija u prezentaciji kulturne baštine. Digitalna virtuelna realnost omogućila je da se istovremeno nađete i u Sarajevu i u Dubrovniku. Brojne sarajevske srednje škole obišle su izložbu i upoznale se s bosanskim Dubrovnikom.

Podizanje svijesti o identitetu

„Publici je na jednom mjestu u skraćenom ali informativnom izdanju predstavljen dio naše srednjovjekovne povijesti. Glavni dio izložbe su fakti koji bi trebali biti svima nama dobro poznati, ali u velikoj mjeri nisu. Važnost izložbe je u podizanju i znanja i svijesti o našem identitetu.

Moramo osnažiti svoj identitet, to možemo edukacijom mladih ljudi“, kazuje za Bosnainfo doktor nauka Adis Fejzić, umjetnik koji edukuje mlade o važnosti baštine i, između ostalih, predstavlja izložbu po njenim segmentima.

Priče kazuju o tome da karavani sa solju idu iz Dubrovnika, u današnjoj Hrvatskoj, prema gradu Visokom i prema – bosanskom Dubrovniku, koji se nalazi u selu Kopošići kod Ilijaša.

„Legenda nema materijalno utemeljenje, pretpostavlja se da je to bilo za vrijeme Kulina bana, da je on dao saglasnost dubrovačkim trgovcima da oni donose nama so, a da mi odavde izvozimo rudu. Tako su počeli da dolaze u ovaj dio Bosne i da osnivaju kolonije“, upoznaje nas s našim identitetom Edina Kamenica iz Fondacije Starobosanski grad Dubrovnik koja će 10. juna biti moderatorica Manifestacije na Starobosanskom Dubrovniku i nekropoli stećaka Kopošići u povodu Dana Starobosanskog Dubrovnika. I taj datum nosi simboliku s obzirom na to da se kao prvi pisani trag, kako smo već naveli, pominje 11. juni.  

Malo je znano, al’ je znano da mnogi naši gradovi sadašnji identitet duguju upravo Dubrovniku.

„Mnogi ne znaju da je to Visoko, u Visokom je u to vrijeme živjelo oko 250 dubrovačkih porodica. One su osnovale zanate, finansije, čitavu društvenu infrastrukturu. Zvornik, Fojnicu i mnoge druge gradove oni su osnovali, tako da je veza Dubrovnika i Bosne prirodna i realna po mnogo čemu“, priča Kamenica za Bosnainfo.

Dodaje da je za vrijeme bosanskog kralja Stjepana Ostoje data saglasnost da se izvozi so.

„To se desilo za vrijeme rata koji je vođen između Dubrovačke Republike i Bosne. Rat je trajao gotovo dvije godine, 1403-1404, a 1405. potpisano je primirje. Tada je kralj i otišao s prijestolja.

Neki su se plemići suprotstavili kralju i otišli su u Dubrovačku Republiku, koja je imala razloge da ih podržava, i on je tražio da se oni isporuče Bosni, a prije toga je neke dijelove koji su bili pod Bosanskim Kraljevstvom dao Dubrovačkoj Republici. Tražio je nazad te posjede i da se na Dubrovačku Republiku stavi zastava Bosne. I zbog toga je vođen rat. Naši su se povukli, ali nisu imali egzistencijalnih problema. Rat nije smetao da se trgovina soli i tih plemenitih metala obavlja“, upoznaje nas Edina Kamenica s tim davnim vremenom.

Pomenuta fondacija je i organizator izložbe. Već dugo rade na njoj i pripremaju popularizaciju Dubrovnika.

Među najvećim gradovima u BiH

„Kroz ovu izložbu želimo da predstavimo komparirajuće elemente koji mogu Dubrovnik da postave na pravo mjesto u odnosu na druge gradove, jer se o njemu malo zna i njegova vrijednost nije u dovoljnoj mjeri istražena niti valorizirana na pravi način od stručnih institucija. Ovo je prilika da iniciramo da se o tome razmišlja, da se istražuje i da istoriografija prihvati činjenicu da je Dubrovnik među najvećim gradovima BiH.

On je svojevremeno pripadao velikašima Bosanskog Kraljevstva koji su vršili izuzetno visoke funkcije i ovdje su predstavljene kraljevske povelje, 15 kod 5 kraljeva. Oni čine jedan od najvećih gradova uz Hrvatiniće, Pavloviće i Kosače.

Sve to ilustruje i kulturno bogatstvo koje su ostavili iza sebe, a to je nekropola stećaka koja ima izuzetne likovne vrijednosti, a koja je, po ocjenama kompetentnih stručnjaka, npr. Đoke Mazalića, proglašavana kao najljepši naš spomenik srednjeg vijeka“, objašnjava za Bosnainfo prof. Perica Mijatović, predsjednik Fondacije Starobosanski grad Dubrovnik, koji, uz dipl. ing. arh. Ferhata Mulabegovića, doc. dr. Edina Bujaka, mr. Zlatana Filipovića te dr. Adisa Fejzića, predstavlja izložbu.

Dugo i vrijedno su radili i sad su u prilici da pokažu to što su istražili.

„Dubrovnik nije samo mali srednjovjekovni zamak nego je to grad koji je urbanistički strukturiran kao svi gradovi koji su bili regionalni centri, kao Travnik, Jajce, Bobovac, Visoko, dakle, on spada u najvišu kategoriju tih gradova.

On je imao tvrđavu, donji grad, bedemima opasano naselje, imao je varoš, to je trgovačko naselje gdje se odvijala stacionarna svakodnevna trgovina, imao je još jedno naselje gdje su bile smještene upravne institucije i, pretpostavljamo, zanatski centar. Dakle, u središtu regije kojem su pripadale teritorije današnjih Ilijaša, Breze, Vogošće i Vareša, u jednom periodu i Olovo“, priča nam Mijatović.

Dodaje da je to bila velika regija te veliko privredno područje bogato rudarstvom, a da se za Dubrovnik veže priča da je nastao kada je Kulin ban pronašao rudnike.

„To je vrijeme i kada počinje privredni razvoj Bosne, kada se stvaraju ta dobra Kulinova vremena, ona su zasnovana prvenstveno na rudarstvu, a manje na poljoprivredi i onome što je bilo manje profitabilno“, zaključuje prof. Perica Mijatović.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/BOSNAINFO
Prihvati notifikacije